Kontracepcija ili sprječavanje začeća podrazumijeva sve metode koje sprječavaju nastanak trudnoće.
Metode kontracepcije su:
- intrauterina kontracepcija (spirala)
- apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa u jednom razdoblju života)
- prirodne/kalendarske metode (plodni dani, bazalna temperatura, cervikalna sluz)
- mehanička/barijerna metoda (kondom, dijafragma)
- hormonska metoda (pilula, flasteri)
- hemijska metoda (spermicidna sredstva)
- trajna metoda/sterilizacija (kirurške metode – vazektomija, podvezivanje jajovoda)
Intrauterina kontracepcija (IUD – intauterine device)
Intrauterina kontracepcija (IUD – intauterine device) ili spirala je najdjelotvornija metoda kontracepcije. Njezina uspješnost ovisi o pravilnom postavljanju. Zbog visoke učinkovitosti, malog broja komplikacija i prihvatljive cijene, spirala je izvrstan izbor kontracepcije. Cu-IUD je namijenjena ženama koje su rodile i onima koje nisu, onima koje imaju kontraindikaciju za estrogensku terapiju u anamnezi tromboflebitis, migrenu i sl.) te ženama koje doje. Hormonska spirala (LNG-IUD, tj. Mirena) je spirala koja kontinuirano otpušta hormon levonorgesterel, koji lokalno djeluje na sluznicu materice, stanjuje ju i posljedično su menstruacije manje obilne i traju manji broj dana, a u nekih korisnica menstruacije nema. Zbog smanjenja gubitka menstrualne krvi, svoju primjenu nalazi u liječenju određenih ginekoloških stanja, kao što su nepravilna i dugotrajna krvarenja, miomi, adenomioza, neke hiperplazije endometrija. Može se koristiti i u perimenopauzi kao dio hormonske nadomjesne terapije. Kao kontraceptiv vrlo je pouzdana. Smanjuje ili uklanja dismenoreju (bolnu menstruaciju).
Prirodna metoda
Prirodna metoda je moguća samo u žena koje imaju redovne cikluse, ovulacija prilično pouzdano nastupa 14 dana prije slijedećeg krvarenja (znači, 28-dnevni ciklus – oko 14-og dana). U vrijeme ovulacije iscjedak je proziran i rastezljiv, a 1 – 2 dana nakon ovulacije dolazi do blagog porasta bazalne temperature. Prednosti primjene prirodnih metoda: potpuno su neškodljive, nema troškova, nema nuspojava i kontraindikacija.
Mehanička kontracepcija
Mehanička kontracepcija predstavlja metode koje se koriste da bi spriječile kontakt spermija sa jajnom ćelijom. Tu ubrajamo muški kondom, ženski kondom(femidom), dijafragmu, cervikalne kape i spužve sa spermicidnim sredstvom . Kondomi smanjuju opasnost od spolno prenosivih bolesti (samo kondomi od lateksa pružaju potpunu zaštitu od HIV–a) i mogu spriječiti prekancerozne promjene vrata maternice. Dijafragma, kupolasta gumena kapa sa savitljivim rubom koja odgovara vratu maternice predstavlja prepreku spermi. Dijafragma treba ostati na mjestu tijekom >8 h nakon zadnjeg spolnog odnosa. Stope trudnoća u 1. god. iznose oko 6%. Cervikalna kapa izgleda slično kao dijafragma, manja je i pokriva samo vrat maternice. Djeluje kao mehanička barijera koja štiti stražnji svod vagine od deponiranja spermatozoida. Stavlja se najmanje 10 minuta prije spolnog odnosa, a odstranjuje najranije šest sati nakon, iako za razliku od dijafragme može ostati u vagini i više dana. Vaginalne pjene, kreme i vagitorije predstavljaju fizičku prepreku spermi a sadrže spermicid, obično nonoksinol 9. Kombiniraju se s drugim metodama kontracepcije i uvode u rodnicu prije svakog koitusa.
Mehaničku kontracepciju se preporučuje koristiti zajedno sa hemijskim kontraceptivima koji svojim djelovanjem onemogućuju pokretljivost spermatozoida.
Hormonaska kontracepcija
U hormonske metode ubrajamo kontracepcijske pilule. Njih prepisuje ginekolog nakon detaljno obavljenog pregleda, jer ne odgovara svakoj ženi svaka pilula. Pravilna upotreba pilule učinkovita je u 99.97% slučajeva i riječ je o veoma učinkovitijoj metodi sprječavanja začeća, a koja istodobno ne utječe trajno na plodnost. Svaka kontraceptivna tableta sastoji se uvijek od 2 komponente: estrogenih i gestagenih hormona. Ti hormoni uneseni izvana u organizam žene djeluju tako da zaustave funkciju jajnika .Tako izostaje ovulacija te stoga nema mogućnosti začeća. Ovisno o količini odnosno odnosu količina pojedinih hormona razlikujemo danas: tzv. monofazne kontraceptivne preparate gdje je u svim tabletama koje se uzimaju tijekom jednog ciklusa uzimanja (obično 21 tableta) uvijek ista količina estrogena i gestagena, odnosno multifazne preparate kod kojih je količina estrogenih hormona praktično konstantna tijekom cijelog ciklusa uzimanja a količina gestagena postepeno raste imitirajući tako prirodni menstruacijski ciklus. Moguće nuspojave su: mučnina, povraćanje, glavobolje, osjećaj napuhanosti, napetost dojki, probojna krvarenja odnosno popularno “spotting” (krvarenja za vrijeme uzimanja tableta), blago povećanje tjelesne težine i depresija . Sve ove nuspojave ne zahtijevaju prekidanje uzimanja jer spotano prolaze tijekom nekoliko prvih ciklusa uzimanja. Potencijalno ozbiljne nuspojave – povećana sklonost zgrušavanju krvi, te posljedično embolije, zatim pogoršanje migrenskih glavobolja, upale dubokih vena, sklonost infarktu , pogoršanje nekih bolesti dojke i drugih zahtijevaju oprez. Tablete zato uvijek treba započeti uzimati u dogovoru sa ginekologom koji će komplikacije moći nekada predvidjeti unaprijed odnosno prepoznati ih i poduzeti eventualno potrebno liječenje.
Kontracepcijski flasteri i injekcije
Kontracepcijski flasteri su impregnirani hormonima estrogenom i progestagenom koji se otpuštaju kroz kožu, a lijepe se na stražnjicu, trbuh ili gornji dio tijela (osim dojki). Mora se mijenjati svakih tri tjedna, a četvrti tjedan flaster se ne nosi.
Kontracepcijske injekcije koje se mogu uzimati jednom mjesečno ili jednom u tri mjeseca, a sprječavaju ovulaciju postupnim otpuštanjem hormona u tijelo.
Trajne metode kontracepcije
Sterilizacija žene se izvodi presijecanjem ili “podvezivanjem” jajovoda, čime se sprječava da jajna ćelija iz jajovoda stigne u maternicu, kao i prolaz spermija do jajne stanice.
Sterilizacija muškarca podrazumijeva presijecanje sjemenovoda, čime se sprječava da spermiji budu izbačeni sa sjemenom tekućinom. Sterilizacija muškarca nakon izvršene vazektomije je postignuta tek nakon nekoliko mjeseci jer je potrebno određeno vrijeme da se iz kanala eliminiraju svi preostali spermiji. Mogućnost začeća manja je od 1%.