ŠTO SU CIN 2 I CIN 3?
Cervikalna intraepitelna neoplazija drugog (CIN 2 – umjerena displazija) odnosno trećeg stepena (CIN 3 – teška displazija). Oba CIN-a ubrajaju se u displazije visokog stepena. CIN označava prisutnost abnormalno (displastično) promijenjenih ćelija vrata maternice. Kod CIN-ova višeg stepena veće su promjene nego kod CIN-a 1.
Humani papiloma virus (HPV) uzrokuje CIN. CIN se dijeli u tri stepena (1, 2 i 3), ovisno o tome kolika je zahvaćenost sluznice vrata maternice. Viši stepen znači veća zahvaćenost cerviksa i ozbiljniji stepen promjena. Kod CIN-a 2 displastične promjene zahvataju do dvije trećine epitela, dok se kod CIN-a 3 te promjene nalaze u više od dvije trećine epitela. Važno je istaknuti kako u CIN 3 spada i CIS (carcinoma in situ). CIS označava karcinom koji je ograničen na epitel i nije metastazirao, odnosno nije invazivan. Međutim, takvo stanje predstavlja visoki rizik od daljnjeg razvoja i napredovanja bolesti i prelaska u invazivni karcinom vrata maternice.
CIN-ovi predstavljaju prekanceroze odnosno predstadije karcinoma vrata maternice, odnosno promjene koje mogu dovesti do razvoja karcinoma cerviksa. Kod svih CIN-ova postoji rizik da se iz tih promjena razvije karcinom. Međutim, rizik za CIN 1 je toliko nizak da ga većina stručnjaka ne uključuje pod termin ”prekanceroza”. Za CIN 2 je taj rizik nešto veći, a naročito za CIN 3 koji nosi najveći rizik od razvoja karcinoma.
ZAŠTO I KAKO NASTAJU CIN 2 I 3?
Poznato je više od sto tipova virusa HPV-a, ali spolno prenosivi oblici uzrokuju CIN. Tipovi HPV-a koji se prenose spolnim kontaktom podijeljeni su na one visokog i niskog rizika, s obzirom na njihov maligni potencijal. CIN 1, 2 i 3 najčešće su uzrokovani infekcijom HPV tipom visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.). Visokorizični tipovi HPV-a osim što su povezani s razvojem raka vrata maternice, također su povezani i s razvojem karcinoma drugih područja genitalne i analne regije.
Infekcija HPV-om vrlo je česta i većina se ljudi s njom susretne barem jednom u životu. HPV-om se mogu zaraziti sve spolno aktivne osobe, a povećan rizik od razvoja kronične infekcije imaju osobe s većim brojem seksualnih partnera te osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, primjerice zbog uzimanja nekih lijekova kao što su kortikosteroidi ili zbog neke kronične bolesti. Čak i ako dođe do infekcije HPV-om, imunološki sustav domaćina najčešće se sam pobrine za to – prepozna virus i svojim djelovanjem spriječi daljnji razvoj infekcije. Međutim, u nekim slučajevima nastaje kronična, perzistentna infekcija koja dovodi do abnormalnih promjena u stanicama genitalnog područja, najčešće sluznice vrata maternice. Na taj način nastanu CIN-ovi različitog stupnja, što ovisi o stanju imunološkog sustava domaćina, općem stanju organizma, jačini i trajanju infekcije te eventualnoj prisutnosti nekih drugih spolno prenosivih bolesti.
Te abnormalne promjene koje nastaju zbog djelovanja infekcije HPV-om nazivaju se displazija. Displazija označava prisutnost stanica koje su različite od normalnih stanica sluznice vrata maternice, a razlikuju se svojom veličinom, izgledom jezgre te nekim drugim karakteristikama. Takve stanice imaju povećani rizik da postanu karcinomske, iako to još uvijek nisu.
CIN 2 i 3 se razvijaju postepeno, preko CIN-a 1. CIN 1 u većini slučajeva ne zahtijeva nikakvu terapiju i sam prolazi zbog djelovanja imunosnog sustava domaćina. Međutim, ponekad bolest nastavlja napredovati i prelazi u više stupnjeve te zbog toga zahtijeva liječenje.
KOJI SU SIMPTOMI CIN-a 2 I 3?
Prisutnost CIN-a ne uzrokuje nikakve simptome, čak ni ako je u pitanju neki od CIN-ova višeg stepena. U pojedinim slučajevima se mogu javiti nespecifični simptomi, a to je nepravilno krvarenje između ciklusa ili nakon spolnog odnosa, bolovi za vrijeme spolnog odnosa ili pojačan vaginalni iscjedak. Ovi simptomi nisu povezani sa CIN-om već sa eventualnom infekcijom nekim od spolno prenosivih uzročnika, ali i nekim drugim stanjima i bolestima.
Redovnim PAPA testom se jedino može otkriti na vrijeme abnormalna promjena na sluznici vrata maternice. Veoma je važno redovno ići ginekologu te obavijestiti ga ukoliko imate ginekološke probleme.
KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA CIN-a 2 I 3?
Redovnim PAPA testovima se jedino može rano otkriti prekancerozna promjena vrata maternice. Vrlo važno je raditi redovne PAPA testove jer displastične promjene cerviksa nastaju kroz duži vremenski period, od nekoliko godina. Važno je barem jednom godišnje ići na ginekološki pregled i uraditi PAPA test. Promjene na ćelijama uzrokovane HPV-om mogu se jasno uočiti PAPA testom. Također, PAPA testom se mogu uočiti i neke druge promjene vezane za upalu ili uzročnike spolno prenosivih bolesti. Za postavljanje dijagnoze na spolno prenosive infekcije potrebno je uzeti dodatno cervikalnih briseva.
CIN 1 se na PAPA testu može pronaći pod dijagnozom LSIL (eng. low-grade squamous intraepithelial lesion), a CIN 2 i 3 pod HSIL (eng. high-grade squamous intraepithelial lesion). PAPA test ako ukaže na CIN 2 ili 3 (umjerene ili teške displastične promjene cerviksa), ginekolog vas može da uputi na testiranje i tipizaciju HPV-a. Pretraga se radi uzimanjem brisa vrata maternice, koji se analizira na molekularnom nivou, čime se utvrđuje da li postoji prisutan HPV virus i o kojem tipu se radi. Vrlo je važna tipizacija jer prisustvo visokorizičnog tipa HPV-a znači povećan rizik od razvoja prekanceroznih promjena na cerviksu. To ne mora da znači da će te ih i razviti.
Pretraga na koju će vas ginekolog uputiti dalje je kolposkopija. Kolposkopija je pretraga kojom se kolposkopom pod velikim uvećanjem gleda grlić maternice, rodnica i stidnica. Premazivanjem različitim rastvorima i posmatranjem sluznice, mogu se uočiti prisutne abnormalnosti. Ginekolog ako prilikom pretrage uoči „sumnjiva“ područja, može napraviti biopsiju sluznice. Biopsijom je jedino definitivno može potvrditi dijagnoza CIN-a. U nekim slučajevima može se raditi i konizacija. Konizacija je metoda kojom se odstranjuje dio cerviksa koji je zahvaćen promjenama. Taj postupak može biti i dijagnostička i terapijska metoda. Konizacijom se dobije potpuni pregled zahvaćenog tkiva vrata maternice i njegove proširenosti. Ako se uoči da su rubovi odstranjenog tkiva „čisti“, tačnije da nema abnormalnih promjena na rubovima, tada se to smatra kao terapijski zahvat.
KAKO SE LIJEČE CIN 2 I 3?
U današnje vrijeme su sve češće prekancerozne promjene vrata maternice kod žena mlađe životne dobi. Glavni cilj liječenja CIN-ova višeg stepena je očuvanje fertilnosti žene. CIN-ovi su promjene koje imaju veliku mogućnost spontanog povlačenja (regresije). CIN 1 promjene se najčešće povuku bez ikakvog liječenja (60%), dok kod CIN-ova višeg stepena, taj postotak je niži (35%). Ako nalaz biopsije pokaže CIN 2 ili CIN 3, preporučuju se ponoviti pretrage za 6-8 sedmica. Potrebno je liječiti eventualnu prisutnu infekciju čiji je uzročnik spolno prenosiv, ako se pokazala na prethodno napravljenim brisevima cerviksa.
Ako ponovljenom pretragom nalaz ukaže na CIN 2 ili 3, treba se krenuti sa liječenjem. Liječenje može biti lokalno destruktivna i ekscizijska. Lokalno destruktivnim metodama cilj je da se lokalno uništi promjena na cerviksu uz pomoć različitih mehanizama kao što su tekući azot, laser i drugo. Najčešće lokalno destruktivne metode liječenja CIN-a su krioterapija i laserska ablacija.
Ekscizijske metode liječenja CIN-a bolja su opcija jer njihovom primjenom dobijemo komadić uklonjenog tkiva koji se dalje patohistološki analizira. Tako se može potvrditi dijagnoza i provjeriti da li je uklonjena čitava lezija. Kod lokalno destruktivnih metoda tkivo se tokom postupka uništava pa se na njemu ne mogu provesti dalje analize. Konizacija nožem ili laserom, elektrodijatermijska ekscizija (LLETZ/LEEP) i histerektomija su ekscizijske metode.
Najčešće ekscizijska metoda, naročito kod žena mlađe životne dobi je LLETZ (eng. loop excision of transformation zone). Tim zahvatom se odstranjuje tačno određeni dio vrata maternice u kojem se najčešće javljaju prekancerozne promjene (transformacijska zona) pomoću niskovoltažne električne omče. Ovom metodom liječenja se uklanjanju čitave abnormalne promjene cerviksa, a ostavlja minimalne ili nikakve posljedice na reproduktivni sistem žene.
Odluka o metodi liječenja se donosi na temelju raznih faktora. Najvažniji faktori su zdravstveni status žene, životna dob i reproduktivna sposobnost. Važno je ukloniti rizične faktore koji mogu da dovedu do napredovanja bolesti (infekcija, nezdrava prehrana, pušenje, alkohol). Jačanje imunološkog sistema sa zdravim životnim navikama, fizičkom aktivnošću i pojačanim unosom vitamina i minerala je veoma važno za zdravlje.
MOŽE LI SE CIN LIJEČITI PRIRODNIM PUTEM?
Važan dio liječenja CIN promjena vrata maternice je jačanje imuniteta. Preporučeno je izbjegavati stres, pušenje i alkohol. Veoma važan je redovna fizička aktivnost, redovan san i boravak u prirodi. Poželjno je izbjegavati industrijski prerađene namirnice i rafinirane šećere. Na tržištu postoje brojni biljni pripravci za koje se smatra da mogu pomoći u liječenju CIN-a i HPV infekcije. Nije naučno dokazana njihova učinkovitost, ali većina biljnih pripravaka vam ne može naštetiti. Najbolje se konsultovati sa svojim doktorom. Nikako se ne preporučuje izrada vaginaleta od različitih eteričnih ulja u kućnim uslovima.
CIN 2 I 3 U TRUDNOĆI
PAPA testom u trudnoći ako se otkrije CIN 2 ili CIN 3, potrebno je uraditi kolposkopiju. Biopsija se može uraditi odma ili se može pričekati određeno vrijeme pa ponoviti pretrage. Patohistološki nalaz biopsije ako potvrdi dijagnozu CIN 2 ili CIN 3, može se ponoviti pretraga nakon 6 do 8 sedmica. Najčešće se pretraga ponavlja kad žena očekuje porođaj ili je u posljednjem tromjesečju trudnoće. Istraživanja su ukazala kako dolazi do povlačenja promjena na cerviksu kod velikog broja žena nakon poroda. Preporučuje se napraviti PAPA test prije planiranja trudnoće.