Sindrom policističnih jajnika je skup simptoma čije su karakteristike povećani ili normalni jajnici s brojnim folikularnim cistama, poremećaj menstrualnog ciklusa (produženi ciklusi ili potpuno izostali ciklusi), pojačana dlakavost, povećana tjelesna težina, akne, poremećena tolerancija glukoze, smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija).
Svi ovi simptomi ne moraju bit prisutni da bi se postavila dijagnoza. Postoje različiti uzroci koji mogu dovesti do nastanka policističnih jajnika.
Posljednjih godina nađena je povezanost PCOS i povišene razine inzulina (hiperinzulinemija) koja po nekim autorima predstavlja centralni događaj u nastanku i razvoju PCOS.
Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača a zaslužan je za regulaciju vrijednosti glukoze u krvi. Inzulinska rezistencija (otpornost ciljnih tkiva na inzulin) dovodi do povećanih koncentracija glukoze u krvi koja opet potiče gušteraču na proizvodnju hormona.
Tako se zatvara “začarani krug”. Inzulinska rezistencija osnovni je mehanizam koji dovodi i do nastanka šećerne bolesti tipa 2.
Povećane vrijednosti inzulina stimuliraju jajnike, koji počinju proizvoditi muški hormon testosteron. On je zaslužan za pojavu akni, pojačanu dlakavost i eventualno gubitak (prorjeđivanje) kose. Također stvara se pretpostavka za nastajanje šećerne bolesti tipa 2 sa svim problemima koje ona donosi.
Liječenje vrlo individualno, što zavisi o dobi bolesnice, poremećaju ciklusa, razini inzulina, debljini, te želji za trudnoćom itd.
Ako su bolesnice povećane tjelesne težine svakako je dobro riješiti se prekomjernih kilograma jer se mnogi simptomi znatno poprave nakon reguliranja tjelesne težine.
Kod normalne tjelesne težine dobro je smanjiti unos ugljikohidrata i umjereno vježbati. Sindrom policističnih jajnika ne može se u potpunosti izliječiti već samo “držati pod kontrolom”.
Spirala (IUD- intauterine device) je najdjelotvornija metoda kontracepcije. Njezina uspješnost ovisi o pravilnom postavljanju.
Zbog visoke učinkovitosti, malog broja komplikacija i prihvatljive cijene, spirala je izvrstan izbor kontracepcije.
Što je potrebno učiniti prije ugradnje spirale?
Spirala se postavlja tokom menstruacije, 2 ili 3 dan. Prethodno je potrebno napraviti ginekološki i ultrazvučni pregled, Papa test, uzeti anamnestičke podatke i po potrebi uraditi cervikalne briseve (ukoliko postoje znakovi infekcije).
Postavljanje se izvodi u aseptičnim uvjetima (korištenje sterilnih instrumenata, rukavica i IUD (spirala), te dezinfekcija grlića materice). Današnje spirale su T oblika što odgovara obliku šupljine materice.
Prva kontrola nakon umetanja preporučuje se za 4 sedmice. Trajanje spirale je 5 godina, nakon čega se u istom aktu može izvršiti uklanjanje stare i postavljanje nove spirale.
Koristi se više vrsta spirala, a najčešće su:
Kome je spirala namijenjena?
Cu-IUD je namijenjena ženama koje su rodile i onima koje nisu, onima koje imaju kontraindikaciju za estrogensku terapiju ( u anamnezi tromboflebitis, migrenu i sl) te ženama koje doje.
Hormonska spirala (LNG-IUD, tj. Mirena) LNG –IUD je spirala koja kontinuirano otpušta hormon levonorgesterel, koji lokalno djeluje na sluznicu materice, stanjuje ju i posljedično su menstruacije manje obilne i traju manji broj dana, a u nekih korisnica menstruacije nema.
Zbog smanjenja gubitka menstrualne krvi, svoju primjenu nalazi u liječenju određenih ginekoloških stanja, kao što su nepravilna i dugotrajna krvarenja, miomi, adenomioza, neke hiperplazije endometrija.
Može se koristiti i u perimenopauzi kao dio hormonske nadomjesne terapije. Kao kontraceptiv vrlo je pouzdana. Smanjuje ili uklanja dismenoreju (bolnu menstruaciju).
Mjerenje krvnog pritiska je sastavni dio pregleda u trudnoći, a omogućava pravovremeno otkrivanje hipertenzije.
Povišen krvni pritisak, ili hipertenzija, stanje je koje može ozbiljno da ugrozi tok trudnoće.
Trudnoća kao fiziološko stanje ne utiče na promjenu krvnog pritiska, iako se zapremina cirkulišuće tečnosti povećava. Optimalna vrijednost krvnog pritiska je 120/80 mmHg.
Hipertenzija (povišen krvni pritisak) u trudnoći podrazumjeva krvni pritisak iznad 140/90, u tri uzastopna mjerenja u razmaku od šest sati. Povišen krvni pritisak javlja se u različitim razmjerama od blagih do onih koje zahtjevaju intenzivnu kontrolu i nadzor.
Uzroci pojave povišenog krvnog pritiska u trudnoći su nekada složeni i neotkriveni. Veću sklonost ka povišenju krvnog pritiska imaju žene sa bolestima krvnih sudova, bubrežnim bolestima, dijabetesom i gojaznošću.
Prvi simptomi su glavobolja, pojačano kucanje srca, vrtoglavica, malaksalost, mučnina, zujanje u ušima, crvenilo kože lica i grudi. Tok bolesti nije kod svih trudnica jednak.
Kod manjeg broja trudnica vrijednost krvnog pritiska ostaje blago povišen i uspijeva se održati promjenom načina ishrane i mirovanjem, dok kod drugih trudnica obavezno je uključivanje terapije.
Povišen krvni pritisak vrijednosti 160/100 mmHg zahtijeva hospitalizaciju trudnice.
Važno: Krvni pritisak se treba mjeriti kada je trudnica u sjedećem položaju, nakon što je mirovala bar 10-15 minuta, s manžetnom u visini srca.
Krioterapija uspješno liječi prekancerozne promjene na grliću maternice Zahvat je kratkotrajan, bezbolan i veoma rijetko praćen komplikacijama, a izvodi se u ambulantnim uvjetima bez posebne pripreme pacijentice.
Prekancerozne lezije, ili promjene koje prethode karcinomu grlića maternice, polazna su osnova za nastanak karcinoma.
Te promjene su ASCUS (atipične skvamozne lezije), CIN I (cervikalna intraepitelna lezija lakšeg stepena), CIN II (cervikalna intraepitelna lezija umjerenog stepena) i CIN III (cervikalna intraepitelna lezija visokog stepena).
Nastaju kao posljedica HPV infekcije. Sprečavanjem njihovog širenja, u većini slučajeva, sprečava se nastanak karcinoma grlića maternice. Čisti HPV virus Preporuke za tretman zavise od stepena promjene.
Za promjene na grliću koje su nižeg stepena, kao što su ASCUS i CIN I, preporučuje se praćenje i krioterapija. Prilikom praćenja smatra se da se regresija ASCUS lezije dogodi u 68, CIN I u 47,4, a progresija u veći stepen u 7,1 posto slučajeva.
Krioterapija, kao metoda liječenja prekanceroznih promjena, zauzima istaknuto mjesto zbog veoma brzog i efikasnog terapijskog učinka koju ne prate dodatne komplikacije.
Učinak je veoma visok i iznosi od 70 do 90 posto. Ono što je važno je da se ovom intervencijom čisti HPV virus, pa do negativizacije na virus dolazi kod 80 posto žena koje su bile podvrgnute intervenciji.
Metodu ne prate dodatne komplikacije. Sam zahvat je kratkotrajan, bezbolan i veoma rijetko praćen komplikacijama. Izvodi se u ambulantnim uvjetima, a posebna priprema pacijentice nije potrebna.
Metoda podrazumijeva lokalno zamrzavanje oboljelog tkiva, a to nije praćeno bolovima niti krvarenjem. Sama procedura traje pet do 10 minuta.
Promjene na grliću, koje zahtijevaju liječenje zamrzavanjem, su: ektopija (ranica na grliću), hronični cervicitisi (ponavljane upale grlića maternice), kondilomi, HPV infekcije, ASCUS (atipične skvamozne ćelije), CIN I (cervikalna intraepitelna lezija lakšeg stepena).
Nalazi koji su potrebni za intervenciju su: PAPA test, kolposkopski pregled, vaginalni i cervikalni bris na bakteriološki i ABG, HPV tipizacija. Nakon intervencije javlja se obilan vodenast iscjedak koji može trajati dvije do tri sedmice.
Reproduktivna sposobnost žene Epitelizacija grlića postiže se kod 80 posto pacijentica nakon šest sedmica, a kod svih žena nakon tri mjeseca. Poslije intervencije seksualni odnos ne preporučuje se četiri sedmice, nakon čega treba koristiti kondom do prvog menstrualnog krvarenja.
Također, ne preporučuju se vaginalna ispiranja, kreme, ulja ili vaginalna terapija. Poslije intervencije grlić dobija izgled kao kod žene koja nije rađala.
Ono što je važno, je da nakon provedene krioterapije, kod velikog broja žena grlići, koji su bili izmijenjeni, polsije osam sedmica od terapije, vraćaju se u normalne, dobro epitelizirane, koji luče čistu, acelularnu, rastezljivu sluz, za razliku od guste ne rastezljive koju žena ima prije intervencije.
Zahvat ne narušava niti ugrožava reproduktivnu sposobnost žene, a stenoze grlića i infertilitet nisu zabilježeni.
Poklon bonovi za preglede PAPA testa i Kompletan ginekološki pregled, za djevojku, prijateljicu, majku, suprugu, sestru ili bilo koju dragu osobu.
Poklon bonovi se mogu kupiti i pokloniti. Ukoliko ste zainteresovani možete nas pozvati na tel:035 258 450.
Imunizacija može da zaštiti trudnicu i njenu nerođenu bebu. U današnje vrijeme se primenjuju mnoge vakcine protiv zaraznih bolesti – bilo da su izazvane bakterijama ili, još češće, virusima.
Imunizacija ili zaštita od zaraznih bolesti može da bude aktivna i pasivna. Aktivna zaštita se ostvaruje primjenom vakcina koje sadrže viruse ili dijelove virusa koji mogu da izazovu imuni odgovor.
On se ogleda u stvaranju antitijela koja blokiraju izazivača bolesti i omogućavaju njegovo uništavanje. Pasivna zaštita je kada se daju gotova antitijela (serumi), izdvojena od osoba ili životinja koje su preboljele određenu bolest.
Vakcine pripadaju grupi najčešće upotrebljavanih farmakoloških pripravaka. Njihovo dejstvo ima važan učinak u sprječavanju kongentalnih anomalija, štiteći trudnice od teratogenog uticaja opasnih zaraza.
Uprkos stavu da se trudnice što manje izlažu lijekovima, vakcinacija nosi korist kako za majku tako i za novorođenče koje se rađa sa nezrelim imunološkim sastavom i kod kojeg se vakcinacija za pojedine uzročnike sprovodi tek u starijoj dojenačkoj dobi.
Vakcinacija štiti trudnice, onemogućava prenošenje zaraze na fetus/novorođenče, osigurava transplacentarni prenos antitijela (IgG), te osigurava lučenje antitijela (IgA) i drugih imunih faktora u majčinom mlijeku. Vakcinacijom se alternativno može sniziti majčino oboljevanje i smrtnost, kao i učestalost prijevremenog porođaja.
Virusne i bakterijske infekcije u trudnoći veoma su česte. Smatra se da se tokom trudnoće inficira oko 14% trudnih žena, dok je učestalost infekcije fetusa od 0,6 do 2,2%.
Da li će infekcija majke dovesti do infekcije ploda zavisi od perioda inkubacije prije rođenja, zrelosti fetusa i transplacentarnog prenosa antitijela majke.
Intrauterinu infekciju mogu izazvati mnogi virusi. U grupu teratogenih virusa ubrajaju se virusi rubeole, virus varicella-zoster, virusi herpes-simplex, citomegalovirus i virusi imune deficijencije, dok za ostale viruse teratogeno dejstvo nije sigurno dokazano.
Intrauterusne infekcije u prvom trimestru trudnoće često imaju za posljedicu spontani pobačaj, poremećaj organogeneze i posljedične kongentalne anomalije, dok infekcija u drugom i trećem trimestru trudnoće češće dovodi do fetopatija sa znacima generalizirane infekcije.
Moguće posljedice intrauterine infekcije su zastoj u rastu ploda, smrt ploda, prijevremeni porođaj i rađanje ploda sa malformacijama.
Vakcinacija žena tokom trudnoće i tokom dojenja se rijetko preduzima radi rizika od ugrožavanja zdravlja djeteta i majke. Međutim u nekim slučajevima korist od vakcinacije u trudnoći je veća od moguće štete.
Trudnica bi trebala primiti vakcinu u sljedećim slučajevima:
Pri donošenju odluke o vakcinaciji trudnice, potrebno je imati informacije o ranije preležanim bolestima, predhodno primljene vakcine, i rezultate seroloških testova koji svjedoče o ranije preležanim bolestima.
Reakcije poslije vakcinacije kod trudnica su obično istog intenziteta kao i kod žena van trudnoće. Teže reakcije poslije vakcinisanja mogu imati nepovoljan efekat na majku i plod.
Vakcinacija se najčešće preporučuje u drugom i trećem trimestru trudnoće zbog manjeg rizika od komplikacija. Pasivna zaštita trudnice, primjena imunoglobulina moguća je samo prema strogim epidemiološkim indikacijama.
Žive vakcine sadrže atenusiane viruse ili bakterije koje se umnožavaju u organizmu. Zbog poznatog teratogenog dejstva nekih vakcina u trudnoći , njihova upotreba je kontraindicirana.
Trudnoću ne bi trebalo zasnivati mjesec dana nakon primjene žive virusne vakcine, koliko traje vrijeme viremije virusa. Kod virusa rubeole ovaj razmak treba da bude tri mjeseca. Zaštitu od morbila i rubeole moguće je postići primjenom imunoglobulina.
Vakcina protiv dječije paralize se ne preporučuje u trudnoći. Vakcina protiv morbila, rubeole i parotitisa se ne preporučuje u trudnoći.
Trudnim ženama oboljelih od rubeole savjetuje se prekid trudnoće ako je infekcija nastupila u prvom trimestru, ukoliko je infekcija nastala u drugom i trećem trimestru rizik za plod je puno manji.
Infekcija trudnice virusom morbila u prvom trimestruobično dovodi do spontanog pobačaja a u trećem trimestru do prijevremenog porođaja.
Primjena vakcine protiv varičele je kontraindicirana u trudnoći, a ukoliko se primi prije trudnoće savjetuje se tri mjeseca period izbjegavanja trudnoće.
Vakcina protiv žute groznice je kontraindicirana u trudnoći.
Primjena mrtvih vakcina u trudnoći prema dosadašnjim istraživanjima nije štetna. Primjena ovih vakcina je indicirana kada postoji povećan rizik od prirodne infekcije a koja može imati ozbiljne posljedice na majku i plod.
Ovo se odnosi na vaccine protiv difterije, tetanus, hepatitis B i influence. Vakcinu protiv tetanus treba primiti trudnica u slučaju povrede.
Vakcina protiv gripe još uvijek se ne preporučuje u prvom trimestru trudnoće, radi mogućih spontanih pobačaja. Vakcina primjenjena u trećem trimestru imat će zeštitni karakter i za novorođenče prvih mjeseci života.
Ova vakcina se preporučuje trudnicama koje su u riziku od hepatitis B (partner HBSAg pozitivan, trudnica koja dolazi u kontakt sa kontaminisanim iglama, trudnica narkoman i trudnica koja planira porođaj u hiperendeskim područjima.
Vakcinisanje u trudnoći je prihvatljivo samo ako je korist veća od rizika nuspojava bilo za trudnice ili fetus.
Kako i zašto nastaju vaginalne infekcije?
Vaginalni sekret nastaje u količini od 1,5 gr. na dan i predstavlja fiziološku pojavu. Njegove karakteristike su: bijela boja, tečna konzistencija, prisustvo flokularnih elemenata i odsustvo mirisa.
Funkcija mu je da onemogući sušenje i iritaciju sluznice vagine. Sastoji se od tečne i ćelijske komponente kao i mješovite flore. Tečnu komponentu čine: endometrijalana tečnost, mukus iz cervikalnih žlijezda, vaginalni transudat i eksudat Skenerovih i Bartholinijevih žlijezda. Sluznica vagine nema žlijezda.
Ćelijsku komponentu čine ćelije pločasto slojevitog epitela vagine i vaginalne porcije cerviksa. One povećavaju konzistenciju i daju bjeličastu boju vaginalnom sekretu.
Mješovitu floru čine: saprofitne bakterije, uslovno patogene bakterije i uslovno patogene gljivice. Saprofitne bakterije su: Lactobacillus species, Diptheroides.
Patogene bakterije u vaginalnoj flori uslovno se mogu podijeliti na: a) fakultativno anaerobne (Staphylococcus-koagulaza negativni, Streptococcus grupe B i D, Esherichia coli i dr.), b) mikroaerofilne (Gardnerella vaginalis, Mycoplasma hominis, Ureoplasma ureolyticum) i c) anaerobne (Bacteroides, Peptococcus, Fusobacterium, Mobiluncus).
Najčešća uslovno patogena gljivica u vaginalnoj flori je Candida albicans. Koncentracija bakterija normalno iznosi 108-109 kolonija na ml vaginalnog sekreta. Vaginalna flora je dinamična i međusobno povezan sistem. Normalan odnos aerobnih i anaerobnih bakterija iznosi 1:10. Koncentracija lactobacila i ostalih bakterija, naročito striktnih aneroba, međusobno su obrnuto proporcionalne.
U pubertetu, sa uspostavljanjem normalnog ciklusa, povećava se količina glikogena u vaginalnoj sluznici, što favorizuje rast lactobacilla. Ova bakterija razlaže glikogen do mliječne kiseline i tako smanjuje pH vagine.
Prije puberteta i poslije menopauze normalan pH vaginalnog sekreta iznosi 6-8, a u reproduktivnom periodu 3,5-4,5. Smatra se da nizak pH, kao i vodonik peroksid koji također stvaraju lactobacilli, imaju odlučujuću ulogu u sprječavanju rasta potencijalno patogenih bakterija.
Faktori koji povećavaju količinu ili mijenjaju sastav vaginalnog sekreta su: periovulatorna promjena cervikalne sluzi, cervikalna ektopija, infekcija cerviksa, povećan unos tečnosti, trudnoća, alergijska reakcija vagine i infekcija vagine.
Vaginalne infekcije su najčešći uzrok ginekoloških tegoba. One se karakterišu: pojačanjem ili promijenjenim sastavom vaginalnog sekreta (leukoreja), njegovim neprijatnim mirisom, iritacijom ili pruritusom vulve, dispareunijom i dizurijom.
Najčešći uzročnici su:
Kod djece se kao uzročnik kolpitisa pojavljuje i Neiseria gonorrhoea.
Do upale dolazi zbog promjene ravnoteže između bakterija koje se normalno nalaze u rodnici spolno zrele žene i hormonalnih promjena.
Vaginalne infekcije jedan su od najčešćih problema s kojima se susreću spolno zrele žene. Iako su simptomi upale veoma česti, uglavnom se o ovim upalama malo ili nedovoljno zna. Vaginitis, vaginosa i colpitis različiti su termini koji označavaju isto stanje – upalu rodnice. Upalu mogu izazvati različiti mikroorganizmi, kao i kemijski ili fizikalni podražaji.
Zdrava vagina producira sekret koji je vlaži i održava čistom, na sličan način na koji žlijezde slinovnice djeluju u usnoj šupljini. Vaginalni sekret (iscjedak) normalna je pojava kod spolno zrelih žena i najčešće je proziran ili bjelkast, a osušen na donjem rublju može biti i žućkast.
Izgled sekreta mijenja se tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa, trudnoće, emocionalnog stresa, promjene načina prehrane, uzimanja različitih medikamenata (uključujući kontraceptive) ili tijekom spolne uzbuđenosti.
pH vrijednost vagine je kisela, što je štiti od pojave infekcije. Međutim, tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa mijenja se i kiselost vagine, pa je tako najniža neposredno prije i tijekom menstruacije, kad su i infekcije najčešće.
Do upale dolazi zbog promjene ravnoteže između bakterija koje se normalno nalaze u rodnici spolno zrele žene i hormonalnih promjena. Uzroci koji dovode do neravnoteže mogu biti višestruki: uzimanje različitih lijekova (npr. antibiotika), prečesta upotreba intimnih kupki, kontraceptivi (oralno ili lokalno), emocionalni stres, seksualno prenosive bolesti ili česta promjena seksualnih partnera.
Najčešći znaci vaginalne infekcije su:
Svaki simptom treba shvatiti ozbiljno, a treba imati na umu i to da neke upale u početku nemaju simptoma. Zato, ne odgađajte ginekološki pregled jer izraženost simptoma upale rodnice nije uvijek u skladu s težinom infekcije i mogućim posljedicama.
Samo na vrijeme uočena i liječena infekcija može preduprijediti kasnije komplikacije. Naime, neprepoznata, neliječena i/ili nedovoljno liječena infekcija rodnice može se proširiti na druge dijelove reproduktivnog sustava i izazvati ozbiljne posljedice, kao npr. djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajnika.
Zato bi redoviti posjeti ginekologu trebali postati pokazatelj dobrog odnosa prema vlastitom zdravlju. Ovo je osobito važno tijekom trudnoće jer neliječena upala rodnice može dovesti do preranog poroda, niske porođajne težine djeteta i drugih komplikacija.
Individualan pristup liječenju
Za pravilan tretman najvažnija je ispravna dijagnoza, a samo ginekolog može odrediti o kojoj se vrsti upale, odnosno infekcije doista radi.
Pristup u liječenju je individualan, a uzima u obzir dob, opće zdravstveno stanje i povijest bolesti žene. Na izbor terapije svakako utječe i proširenost infekcije, podnošljivost određenih lijekova te način života.
Klasična antiinfektivna terapija upale rodnice usmjerena je na uklanjanje uzročnika odgovornih za kliničku sliku. Međutim, treba imati na umu da višestruka otpornost mikroorganizama i nedovoljna djelotvornost lijekova mogu biti razlogom ponovljenih infekcija.
I neka stanja žene, poput trudnoće i dojenja, dodatno sužavaju primjenu oralnih lijekova i preferiraju sredstva za lokalnu primjenu. Zato se preporučenim oblicima liječenja savjetuje i upotreba antiseptika.
Prednosti lokalno primijenjenih antiseptika su: mali rizik od popratnog djelovanja, nizak rizik od nuspojava, nema rezistencije mikroorganizama, microbiocidna (ona koja ubija) koncentracija postiže se upravo u rodnici, a moguće je i kombinirano liječenje.
Time u prvi plan dolazi Octenisept, antiseptik za rane i sluznice, koji ima sve potrebne osobine:
Što možete poduzeti kako biste rizik od vaginalne infekcije sveli na najmanju moguću mjeru:
U ovom tekstu ćemo detaljnije objasniti rezultate PAPA testa, odnosno šta možete očekivati od različitih pokazatelja na PAPA nalazu.
PAPA nalaz može biti:
Obrazac Papa testa vodoravno je podijeljen na dva dijela:
Citološki nalaz kojeg čine tri cjeline:
Tu se nalaze uobičajeni podaci o vama, uputna dijagnoza i neki anamnestički podaci kao što su menstruacijski ciklusi, hormonsko liječenje, raniji citološki, histološki i drugi nalazi, te skica ranijeg kolposkopskog nalaza.
Označava se sa kojih je mjesta uzet bris. Može biti sa svoda rodnice (oznaka V), s vrata maternice (oznaka C) ili sa stijenke endocervikalnog kanala (oznaka E). Bris se uobičajeno uzima sa sve tri lokacije.
U nalazu će biti naveden i stepen čistoće (1, 2 ili 3) koji se određuje prije uzimanja brisa za PAPA test.
Riječ je o mikroskopskoj analizi vaginalnog sekreta, koji se tokom upalnih i drugih procesa u vagini mijenja. Određivanje stepena čistoće zapravo se temelji na mikroskopskom prebrojavanju epitelnih stanica, laktobacila, leukocita, bakterija, gljivica ili parazita u sekretu.
Stepen čistoće 1: Prisutno je dosta laktobacila I epitelnih stanica rodnice, pokoji leukocit i bakterija. Zdrava vaginalna flora.
Stepen čistoće 2: Smanjen je broj laktobacila, a povećan broj leukocita i bakterija. Upalno stanje
Stepen čistoće 3: Prevladavaju leukociti I bakterije, nema laktobacila, a epitelne stanice su oskudne. Jaka upala.
Kategorija se odnosi na pronađene mikroorganizme ili na posljedice njihova utjecaja na stanice. Riječ je o najčešćim uzročnicima upala vagine i grlića maternice, pa se stoga u opisu izdvajaju:
Bacillus vaginalis. Termin koji označava zdravu vaginalnu floru, odnosno fiziološke bakterije (Döderleinove bacile) normalno prisutne u rodnici.
Miješana flora. Najčešći nalaz u spolno aktivnih žena, označava pojačan broj uvjetno štetnih bakterija, ali ne označava nužno i upalu, i također se smatra normalnim nalazom.
Fungi. Znači da su prisutne spore gljivica i kvasnica.
Trichomonas. Stanje stanica ukazuje na prisutnost parazita Trichomonas vaginalis koji uzrokuje trihomonijazu.
Actinomyces. Aktinomiceti (uglavnom Aktinomyces israelli) su uvjetno štetne aktinobakterije, tako da njihov pojačan broj ne mora nužno izazvati upalu (rijetko, i to najčešće kod žena koje koriste intrauterinu kontracepciju).
Gardnerella vaginalis. To je uvjetno štetna bakterija jer probleme, odnosno upalu i iscjedak, može izazvati njezina mnogobrojnost (nauštrb fizioloških bakterija).
Chlamydia trachomatis. Klamidija je bakterija čija prisutnost zahtijeva liječenje, no problem je u tome što je Papa test ne otkriva uvijek, te se najčešće mora dokazati (a i otkriti) drugim metodama, odnosno mikrobiološkom ili DNK analizom.
Promjene povezane s HSV. Znači da su uočene promjene na stanicama tipične za infekciju Herpes simplex virusom.
Promjene povezane s HPV. Znači da su uočene promjene na stanicama tipične za infekciju Humanim papillomavirusom.
Iako može zvučati zabrinjavajuće riječ je o nalazu blagih promjena koje ukazuju na to da nešto nije u redu, ali se ne može sa sigurnošću reći zbog čega (vaginalne infekcije i utjecaja hormona ili je možda naznaka prisutnosti HPV ili kakve druge cervikalne infekcije).
Ovakav nalaz upućuje na to da bi nešto moglo biti problem, ali nejasno je što, kao ni to je li problem uopće i prisutan. Stoga je uobičajeno da se PAPA test ponovi kroz neko određeno vrijeme (4 mjeseca).
Kod ovog nalaza moraju se primjeniti mjere predostrožnosti. Ima ljekara koji će vam predložiti da se PAPA test ponovi kroz neko određeno vrijeme, no većina će ih ipak predložiti kolposkopiju kako bi stekli bolji uvid u stanje grlića maternice i moguće lezije epitela, te HPV genotipizaciju koja će sa sigurnošću potvrditi jesu li promjene na stanicama povezane s virusom.
Nakon ovakvog nalaza uglavnom se preporučuje praćenje razvoja situacije i ponavljanje PAPA testa kroz određeno vrijeme. Ljekar će vam preporučiti HPV genotipizaciju i kolposkopiju.
Većina ljekara zagovara konzervativni pristup, no ima i ljekara koji će vam predložiti da već i nakon ovog nalaza i uklonite leziju, pogotovo ako se ona pruža u kanal grlića materice, pa nije dobro vidljiva. Većina lezija niskog stupnja s vremenom zacijeli sama od sebe ako damo našem organizmu priliku i poradimo na jačanju imuniteta.
Ljekar će vam predložiti HPV genotipizaciju, kolposkopiju i/ili biopsiju, a moguće i druge mikrobiološke pretrage da se vidi jesu li ove promjene praćene i s kakvom drugom infekcijom.
Ovakav nalaz potvrđuje se nalazom biopsije, nakon čega se lezija uklanja. Ako se ne ukloni moguće je da promijenjene stanice probiju bazalnu membranu i prerastu u ozbiljnu prijetnju vašem zdravlju i životu.
Carcinoma in situ zvuči mnogo gore nego stvarna situacija, i zapravo ne predstavlja karcinom, ali predstavlja pretkancerozno stanje. Riječ je o stanju u kojem su abnormalne stanice zahvatile punu debljinu epitela, ali nisu probile bazalnu membranu i zahvatile tkivo ispod, pa se u terapijskom smislu izjednačava s jakom displazijom.
Nalaz stanica koje su suspektne na karcinom pločastih stanica zahtijeva hitnu daljnju obradu i liječenje.
Za razliku od nalaza atipičnih skvamoznih stanica, nalaz atipičnih glandularnih stanica zahtjeva veću pozornost te druge dijagnostičke metode, i to u zavisnosti od porijekla stanica. Ako pripadaju epitelu vrata maternice, preporučuje se napraviti HPV test, kolposkopiju i/ili biopsiju.
Ako stanice ukazuju na to da bi mogle biti dijelom endometralnog epitela (endometrija maternice), HPV test neće biti od velike koristi, ali će se zato preporučiti ultrazvučna pretraga materišta i biopsija endometrija.