Cervikalna intraepitelna neoplazija drugog (CIN 2 – umjerena displazija) odnosno trećeg stepena (CIN 3 – teška displazija). Oba CIN-a ubrajaju se u displazije visokog stepena. CIN označava prisutnost abnormalno (displastično) promijenjenih ćelija vrata maternice. Kod CIN-ova višeg stepena veće su promjene nego kod CIN-a 1.
Humani papiloma virus (HPV) uzrokuje CIN. CIN se dijeli u tri stepena (1, 2 i 3), ovisno o tome kolika je zahvaćenost sluznice vrata maternice. Viši stepen znači veća zahvaćenost cerviksa i ozbiljniji stepen promjena. Kod CIN-a 2 displastične promjene zahvataju do dvije trećine epitela, dok se kod CIN-a 3 te promjene nalaze u više od dvije trećine epitela. Važno je istaknuti kako u CIN 3 spada i CIS (carcinoma in situ). CIS označava karcinom koji je ograničen na epitel i nije metastazirao, odnosno nije invazivan. Međutim, takvo stanje predstavlja visoki rizik od daljnjeg razvoja i napredovanja bolesti i prelaska u invazivni karcinom vrata maternice.
CIN-ovi predstavljaju prekanceroze odnosno predstadije karcinoma vrata maternice, odnosno promjene koje mogu dovesti do razvoja karcinoma cerviksa. Kod svih CIN-ova postoji rizik da se iz tih promjena razvije karcinom. Međutim, rizik za CIN 1 je toliko nizak da ga većina stručnjaka ne uključuje pod termin ”prekanceroza”. Za CIN 2 je taj rizik nešto veći, a naročito za CIN 3 koji nosi najveći rizik od razvoja karcinoma.
Poznato je više od sto tipova virusa HPV-a, ali spolno prenosivi oblici uzrokuju CIN. Tipovi HPV-a koji se prenose spolnim kontaktom podijeljeni su na one visokog i niskog rizika, s obzirom na njihov maligni potencijal. CIN 1, 2 i 3 najčešće su uzrokovani infekcijom HPV tipom visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.). Visokorizični tipovi HPV-a osim što su povezani s razvojem raka vrata maternice, također su povezani i s razvojem karcinoma drugih područja genitalne i analne regije.
Infekcija HPV-om vrlo je česta i većina se ljudi s njom susretne barem jednom u životu. HPV-om se mogu zaraziti sve spolno aktivne osobe, a povećan rizik od razvoja kronične infekcije imaju osobe s većim brojem seksualnih partnera te osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, primjerice zbog uzimanja nekih lijekova kao što su kortikosteroidi ili zbog neke kronične bolesti. Čak i ako dođe do infekcije HPV-om, imunološki sustav domaćina najčešće se sam pobrine za to – prepozna virus i svojim djelovanjem spriječi daljnji razvoj infekcije. Međutim, u nekim slučajevima nastaje kronična, perzistentna infekcija koja dovodi do abnormalnih promjena u stanicama genitalnog područja, najčešće sluznice vrata maternice. Na taj način nastanu CIN-ovi različitog stupnja, što ovisi o stanju imunološkog sustava domaćina, općem stanju organizma, jačini i trajanju infekcije te eventualnoj prisutnosti nekih drugih spolno prenosivih bolesti.
Te abnormalne promjene koje nastaju zbog djelovanja infekcije HPV-om nazivaju se displazija. Displazija označava prisutnost stanica koje su različite od normalnih stanica sluznice vrata maternice, a razlikuju se svojom veličinom, izgledom jezgre te nekim drugim karakteristikama. Takve stanice imaju povećani rizik da postanu karcinomske, iako to još uvijek nisu.
CIN 2 i 3 se razvijaju postepeno, preko CIN-a 1. CIN 1 u većini slučajeva ne zahtijeva nikakvu terapiju i sam prolazi zbog djelovanja imunosnog sustava domaćina. Međutim, ponekad bolest nastavlja napredovati i prelazi u više stupnjeve te zbog toga zahtijeva liječenje.
Prisutnost CIN-a ne uzrokuje nikakve simptome, čak ni ako je u pitanju neki od CIN-ova višeg stepena. U pojedinim slučajevima se mogu javiti nespecifični simptomi, a to je nepravilno krvarenje između ciklusa ili nakon spolnog odnosa, bolovi za vrijeme spolnog odnosa ili pojačan vaginalni iscjedak. Ovi simptomi nisu povezani sa CIN-om već sa eventualnom infekcijom nekim od spolno prenosivih uzročnika, ali i nekim drugim stanjima i bolestima.
Redovnim PAPA testom se jedino može otkriti na vrijeme abnormalna promjena na sluznici vrata maternice. Veoma je važno redovno ići ginekologu te obavijestiti ga ukoliko imate ginekološke probleme.
Redovnim PAPA testovima se jedino može rano otkriti prekancerozna promjena vrata maternice. Vrlo važno je raditi redovne PAPA testove jer displastične promjene cerviksa nastaju kroz duži vremenski period, od nekoliko godina. Važno je barem jednom godišnje ići na ginekološki pregled i uraditi PAPA test. Promjene na ćelijama uzrokovane HPV-om mogu se jasno uočiti PAPA testom. Također, PAPA testom se mogu uočiti i neke druge promjene vezane za upalu ili uzročnike spolno prenosivih bolesti. Za postavljanje dijagnoze na spolno prenosive infekcije potrebno je uzeti dodatno cervikalnih briseva.
CIN 1 se na PAPA testu može pronaći pod dijagnozom LSIL (eng. low-grade squamous intraepithelial lesion), a CIN 2 i 3 pod HSIL (eng. high-grade squamous intraepithelial lesion). PAPA test ako ukaže na CIN 2 ili 3 (umjerene ili teške displastične promjene cerviksa), ginekolog vas može da uputi na testiranje i tipizaciju HPV-a. Pretraga se radi uzimanjem brisa vrata maternice, koji se analizira na molekularnom nivou, čime se utvrđuje da li postoji prisutan HPV virus i o kojem tipu se radi. Vrlo je važna tipizacija jer prisustvo visokorizičnog tipa HPV-a znači povećan rizik od razvoja prekanceroznih promjena na cerviksu. To ne mora da znači da će te ih i razviti.
Pretraga na koju će vas ginekolog uputiti dalje je kolposkopija. Kolposkopija je pretraga kojom se kolposkopom pod velikim uvećanjem gleda grlić maternice, rodnica i stidnica. Premazivanjem različitim rastvorima i posmatranjem sluznice, mogu se uočiti prisutne abnormalnosti. Ginekolog ako prilikom pretrage uoči „sumnjiva“ područja, može napraviti biopsiju sluznice. Biopsijom je jedino definitivno može potvrditi dijagnoza CIN-a. U nekim slučajevima može se raditi i konizacija. Konizacija je metoda kojom se odstranjuje dio cerviksa koji je zahvaćen promjenama. Taj postupak može biti i dijagnostička i terapijska metoda. Konizacijom se dobije potpuni pregled zahvaćenog tkiva vrata maternice i njegove proširenosti. Ako se uoči da su rubovi odstranjenog tkiva „čisti“, tačnije da nema abnormalnih promjena na rubovima, tada se to smatra kao terapijski zahvat.
U današnje vrijeme su sve češće prekancerozne promjene vrata maternice kod žena mlađe životne dobi. Glavni cilj liječenja CIN-ova višeg stepena je očuvanje fertilnosti žene. CIN-ovi su promjene koje imaju veliku mogućnost spontanog povlačenja (regresije). CIN 1 promjene se najčešće povuku bez ikakvog liječenja (60%), dok kod CIN-ova višeg stepena, taj postotak je niži (35%). Ako nalaz biopsije pokaže CIN 2 ili CIN 3, preporučuju se ponoviti pretrage za 6-8 sedmica. Potrebno je liječiti eventualnu prisutnu infekciju čiji je uzročnik spolno prenosiv, ako se pokazala na prethodno napravljenim brisevima cerviksa.
Ako ponovljenom pretragom nalaz ukaže na CIN 2 ili 3, treba se krenuti sa liječenjem. Liječenje može biti lokalno destruktivna i ekscizijska. Lokalno destruktivnim metodama cilj je da se lokalno uništi promjena na cerviksu uz pomoć različitih mehanizama kao što su tekući azot, laser i drugo. Najčešće lokalno destruktivne metode liječenja CIN-a su krioterapija i laserska ablacija.
Ekscizijske metode liječenja CIN-a bolja su opcija jer njihovom primjenom dobijemo komadić uklonjenog tkiva koji se dalje patohistološki analizira. Tako se može potvrditi dijagnoza i provjeriti da li je uklonjena čitava lezija. Kod lokalno destruktivnih metoda tkivo se tokom postupka uništava pa se na njemu ne mogu provesti dalje analize. Konizacija nožem ili laserom, elektrodijatermijska ekscizija (LLETZ/LEEP) i histerektomija su ekscizijske metode.
Najčešće ekscizijska metoda, naročito kod žena mlađe životne dobi je LLETZ (eng. loop excision of transformation zone). Tim zahvatom se odstranjuje tačno određeni dio vrata maternice u kojem se najčešće javljaju prekancerozne promjene (transformacijska zona) pomoću niskovoltažne električne omče. Ovom metodom liječenja se uklanjanju čitave abnormalne promjene cerviksa, a ostavlja minimalne ili nikakve posljedice na reproduktivni sistem žene.
Odluka o metodi liječenja se donosi na temelju raznih faktora. Najvažniji faktori su zdravstveni status žene, životna dob i reproduktivna sposobnost. Važno je ukloniti rizične faktore koji mogu da dovedu do napredovanja bolesti (infekcija, nezdrava prehrana, pušenje, alkohol). Jačanje imunološkog sistema sa zdravim životnim navikama, fizičkom aktivnošću i pojačanim unosom vitamina i minerala je veoma važno za zdravlje.
Važan dio liječenja CIN promjena vrata maternice je jačanje imuniteta. Preporučeno je izbjegavati stres, pušenje i alkohol. Veoma važan je redovna fizička aktivnost, redovan san i boravak u prirodi. Poželjno je izbjegavati industrijski prerađene namirnice i rafinirane šećere. Na tržištu postoje brojni biljni pripravci za koje se smatra da mogu pomoći u liječenju CIN-a i HPV infekcije. Nije naučno dokazana njihova učinkovitost, ali većina biljnih pripravaka vam ne može naštetiti. Najbolje se konsultovati sa svojim doktorom. Nikako se ne preporučuje izrada vaginaleta od različitih eteričnih ulja u kućnim uslovima.
PAPA testom u trudnoći ako se otkrije CIN 2 ili CIN 3, potrebno je uraditi kolposkopiju. Biopsija se može uraditi odma ili se može pričekati određeno vrijeme pa ponoviti pretrage. Patohistološki nalaz biopsije ako potvrdi dijagnozu CIN 2 ili CIN 3, može se ponoviti pretraga nakon 6 do 8 sedmica. Najčešće se pretraga ponavlja kad žena očekuje porođaj ili je u posljednjem tromjesečju trudnoće. Istraživanja su ukazala kako dolazi do povlačenja promjena na cerviksu kod velikog broja žena nakon poroda. Preporučuje se napraviti PAPA test prije planiranja trudnoće.
Cervikalna intraepitelna neoplazija prvog stepena skraćeno je CIN 1. CIN 1 označava prisustvo abnormalno (displastično) promijenjenih ćelija vrata maternice. Ta promjena se naziva i displazija blažeg stepena. To predstavlja najblaži stepen abnormalnih promjena ćelija koje je uzrokovao virus HPV-a.
CIN se može podijeliti u tri stepena, zavisno o tome kolika je zahvaćenost sluznice vrata maternice. Viši stepen predstavlja veću zahvaćenost cerviksa i ozbiljniji stepen promjena. Atipične ćelije kod CIN-a 1 zahvataju jednu trećinu debljine sluznice cerviksa. Vrlo važno za napomenuti je da CIN 1, CIN 2 i CIN 3 ne predstavljaju karcinom, ali se mogu svrstati u prekancerozne promjene, koje mogu dovesti do razvoja karcinoma vrata maternice. CIN 1 od sva tri CIN-a, ima najmanji rizik od razvoja raka vrata maternice i u većini slučajeva prolazi bez ikakve terapije.
Humani papiloma virus (HPV) uzrokuje CIN. Postoji više od sto tipova HPV virusa ali CIN uzrokuju tipovi HPV virusa koji se prenose spolnim putem. Tipovi HPV-a koji se prenose spolnim putem mogu se podijeliti prema malignom potencijalu na visokog i niskog rizika. CIN 1, 2 i 3 najčešće su uzrokovani infekcijom HPV tipom visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.). Visokorizični tipovi HPV-a povezani su i sa razvojem karcinoma drugih područja genitalne i analne regije, a ne samo sa razvojem raka grlića maternice.
Infekcija HPV-om vrlo je česta. HPV-om se mogu zaraziti sve spolno aktivne osobe. Povećan rizik od hronične infekcije imaju osobe sa većim brojem seksualnih partnera i osobe sa slabim imunitetom. Imunološki sistem najčešće prepozna virus i svojim djelovanjem spriječi dalje razvijanje infekcije. U nekim slučajevima može se razviti hronična infekcija koja dovodi do abnormalnih promjena u ćelijama genitalnog područja, najčešće na sluznici vrata maternice. Na taj način se razvijaju CIN-ovi različitog stepena, što zavisi od zdravstvenog stanja domaćina, jačini i trajanju infekcije, te prisutnosti nekih drugih spolno prenosivih bolesti.
CIN 1 kao ni sama infekcija HPV-om najčešće ne pokazuje nikakve simptome. Redovnim PAPA testovima se jedino mogu otkriti abnormalne promjene na sluznici vrata maternice. Ponekad se mogu javiti nespecifični simptomi kao što su oskudno krvarenje, bolovi i pojačan vaginalni iscjedak.
Redovnim PAPA testovima se jedino može otkriti prekancerozna promjena. Displastične promjene cerviksa nastaju tokom dužeg vremenskog perioda, čak i do nekoliko godina, pa je vrlo važno jednom godišnje obaviti ginekološki pregled i PAPA test. PAPA testom se mogu vidjeti promjene na ćelijama. Za definitivnu dijagnozu neke druge spolno prenosive bolesti potrebno je dodatno uzimanje cervikalnih briseva.
Vaš ginekolog može vas uputiti na HPV testiranje i tipizaciju HPV-a ako PAPA test otkrije CIN 1. Daljna pretraga na koju vas ginekolog može uputiti je kolposkopija. Ako ginekolog prilikom pregleda naiđe na neka ”sumnjiva” područja, može napraviti biopsiju sluznice. Nalaz kolposkopije može da bude uredan čak i ako je PAPA test pokazao prisutnost CIN-a 1, zato što su ponekad te promjene toliko male da ih se kolposkopom ne može uočiti.
Lijek za HPV infekciju ne postoji, a mogu se liječiti samo posljedice. CIN 1 je promjena vrata maternice koja se najčešće povuče sama. Preporučuje se ponoviti PAPA test za 4-6 mjeseci. Ako vam sljedeći nalaz PAPA testa bude uredan, preporučuje se ponoviti ga za 6 mjeseci. Ako je i taj uredan, možete nastaviti sa redovnim rutinskim godišnjim pregledima.
Ako na ponovljenom PAPA testu 4-6 mjeseci od prve dijagnoze pokaže da su promjene napredovale, ginekolog vas može uputiti na kolposkopiju. Ako se pronađu abnormalne kolposkopske promjene, može se uraditi terapijska ekscizija (izrezivanje) prisutnih promjena. U velikom broju slučajeva, nakon biopsije sumnjivih područja cerviksa dođe do potpunog povlačenja atipičnih promjena, odnosno CIN-a.
Važno je liječiti prisutnu upalu koja može podupirati infekciju HPV-om i poticati razvoj prekanceroznih promjena. Upala može biti uzrokovana nekim od spolno prenosivih uzročnika pa je važno napraviti cervikalne briseve da bi se ustanovio uzročnik. Ginekolog može da propiše vaginalete sa probioticima, ako se ustanovi da nema upale, kako bi se uspostavila prirodna bakterijska flora rodnice. Doktor može preporučiti i dodatke prehrani kako bi se ojačao imunitet. Jačanje imuniteta je jedan od ključnih faktora u procesu liječenja CIN-a.
Važan dio liječenja CIN 1 promjena na grliću maternice jeste jačanje imuniteta. Preporučeno je izbjegavati alkohol, cigarete i stres. Redovno i kvalitetno spavanje, boravak u prirodi i redovna tjelesna aktivnost. Bitna je zdrava i raznolika ishrana. U borbi protiv HPV-a je bitno izbjegavati rafinirane šećere i industrijski prerađenu hranu.
Na tržištu postoje i brojni biljni čajevi i pripravci za koje se smatra da mogu pomoći u liječenju od CIN 1 i HPV infekcije. Nije dokazana učinkovitost biljnih čajeva, ali većina njih ne može naškoditi. Najbolje se posavjetovati sa svojim doktorom oko upotrebe takvih preparata.
Prema dosadašnjim saznanjima, CIN 1 ne utiče na razvoj i ishod trudnoće. Ako se tokom trudnoće PAPA testom otkrije CIN 1, najčešće se ne poduzima ništa, nego se trudnica prati redovnim PAPA testovima kroz trudnoću, a ponekad i kolposkopski pregled. Ako je upala prisutna, ona se može liječiti odgovarajućim antibioticima. Ako je CIN 1 prisutan i nakon porođaja ili pređe u viši stepen, onda se nekoliko sedmica nakon poroda postupa prema standardnim protokolima terapije.
Prije planiranja trudnoće svakako se preporučuje napraviti PAPA test te ako se otkriju neke abnormalne promjene, liječiti ih, pa tek onda nastaviti sa pokušajima začeća.
Sindrom policističnih jajnika je čest zdravstveni poremećaj kod žena u reproduktivnoj dobi. Uzrokovan je hormonskim disbalansom, koji utiče na razne organske sisteme u tijelu žene. Sindrom policističnih jajnika jedan je od vodećih uzroka neplodnosti kod žena.
Ovaj sindrom se javlja kod 10% žena u dobi od 15-45 godina života. Većina žena dobije dijagnozu u svojim dvadesetim ili tridesetim godinama. Ovaj se sindrom može javiti u bilo kojoj životnoj dobi od puberteta pa sve do kraja fertilnog razdoblja žene. Povećan rizik za obolijevanje imaju žene kojima se bolest već pojavila u porodici (kod sestre, majke, tetke), što ukazuje na genetsku podlogu bolesti. Osim toga, razni okolišni faktori utiču na razvoj ovog poremećaja. Povećan rizik od obolijevanja imaju žene koje su pretile, koje imaju dijabetes i žene koje žive pretežno sjedilačkim načinom života.
Kao rezultat poremećenih ovulacija, menstruacijski ciklusi kod ovih žena su nepravilni – menstruacije često izostaju i po par mjeseci, a kad se pojave, često su obilne i bolne. Neplodnost je veliki problem sa kojim se suočavaju pacijentice sa ovim poremećajem, a to je također posljedica neredovnih ovulacija i hormonskog disbalansa. Sindrom policističnih jajnika često se otkrije kada se žena javi doktoru zbog problema sa začećem. Jedan od značajnijih simptoma je dobivanje na težini, a povećana količina masnog tkiva još dodatno remeti hormonsku ravnotežu u tijelu.
Posljedica pojačane proizvodnje i povišene koncentracije androgenih (muških) hormona u tijelu je pojačana dlakavost, posebno na području lica, ruku, leđa, prsa i stomaka. Isti uzrok dovodi i do pojave akni, masne kože te opadanja i stanjivanja kose. Povećana pojava akni kod mlade žene, u kombinaciji sa nepravilnim ciklusima, uvijek treba posumnjati na sindrom policističnih jajnika. Hormonski disbalans dodatno može uzrokovati iscrpljenost, glavobolje, umor te probleme sa spavanjem.
Doktor uzima anamnezu pacijentice u kojoj se ispituju simptomi, trajanje ciklusa, redovitost menstruacije, pojava sličnih stanja u porodici, druge bolesti i ostalo. Mogu se uočiti neki znakovi koji upućuju na dijagnozu, kao što su pojačana dlakavost na tipičnim mjestima, akne, masna koža i dr. Ultrazvučni pregled je temeljna metoda u dijagnostici sindroma policističnih jajnika. Nakon svih prikupljenih nalaza, liječnik potvrđuje ili isključuje dijagnozu te zajedno s pacijenticom odlučuje o terapiji. Radi se i bazalni hormonalni status, odnosno nivo spolnih hormona u krvi. Hormoni se vade 3.-5. dan ciklusa. Provjerava se ravnoteža hormona kod žene. Dodatno se još mogu uzeti T3 i T4 (hormoni štitnjače).
Izbor terapije ovisi o tome da li žena planira skoru trudnoću ili ne. Ukoliko ne planira, preporučuje se terapija koja uspješno uravnotežuje hormonalni status u tijelu. U slučaju da žena ima problema sa pojačanom dlakavošću, masnom kožom i aknama mogu se primijeniti kontracepcijske pilule sa antiandrogenim sastojcima koji blokiraju djelovanje muških spolnih hormona i na taj način ublažuju simptome. Ukoliko žena želi trudnoću, a ne može začeti zbog rijetkih ili potpuno izostalih ovulacija, može se poticati ovulacija lijekovima.
Svim ženama sa sindromom policističnih jajnika koje imaju povećanu tjelesnu težinu savjetuje se smanjenje tjelesne težine. Dokazano je kako regulacija tjelesne težine može potaknuti ovulacijske cikluse, pomoći u poboljšanju plodnosti te pozitivno uticati na uspostavljanje hormonalne ravnoteže u organizmu.
Žene sa sindromom policističnih jajnika u trudnoći imaju veći rizik od raznih komplikacija:
Važno je raditi redovne ultrazvučne preglede, redovno mjeriti nivo šećera u krvi te konsultacije sa nutricionistom po potrebi. Pravilna prehrana je jako važna za žene sa ovim sindromom, a naročito za vrijeme trudnoće. Ograničenje unosa ugljikohidrata, više manjih dnevnih obroka, uzimanje dodataka kao što je folna kiselina i redovna tjelesna aktivnost smanjuju rizik od nastanka komplikacija i omogućuju pravilan razvoj djeteta i napredak trudnoće.
Termin erozija (ranica) upućuje na ljuštenje površnih slojeva pločastog epitela, što se pri kolposkopskom pregledu prepoznaje kao vulnerabilna slika otvorene, lahko krvareće površine. Područje promjena izloženo je purulentnoj sekreciji i iritaciji koji su česti kod cervicitisa (upalnih promjena grlića), što uzrokuje sekundarnu upalu i ljuštenje epitela sa površine grlića materice. Erozija i ulkus mogu nastati radi upale, atrofije, traume, hemijskog uticaja i displazije.
Upalne, hemijske i displastične erozije (ranice) mogu se pojaviti kod mlađih i starijih žena, dok se distrofične i traumatske erozije tipično vide kod starijih žena. Povećana osjetljivost epitela i hiperemija tkiva u trudnoći stvaraju povoljne uslove za nastanak erozije. Upalne erozije se javljaju kao brojni fokusi u obliku crvenih mrlja, neregularnih rubova kao kod infekcije Trichomonas vaginalis. U rijetkim slučajevima vezikule i ulkusi mogu nastati radi genitalnog herpesa koji se javlja na grliću materice. Liječenje ovih promjena je veoma važno radi toga što predstavljau otvorenu ranu za ulaz različitih infekcija ali i dobru podlogu za nastanak karcinoma.
Mnoge žene nemaju simptome i zato je veoma važno da rade redovne ginekološke preglede i PAPA test.
Stidna vašljivost je oboljenje koje se rjeđe javlja ali još uvjek nije iskorijenjeno. ,,Stidne uši” je bolest uzrokovana parazitom koji napada ljudske pubične dlake. Osim genitalnog područja, može zahvatiti i ostala područja prekrivena dlakom. Smatra se da je ovom bolešću pogođeno oko 2% svjetske populacije. Stidna uš je mali insekt dugačka je između 1 i 3 mm. Uš se hrani isključivo krvi. Ljudi su jedini poznati domaćini ovog parazita. Odrasli su češće pogođeni od djece.
Najčešći put prijenosa je spolni put, odnosno kontakt s intimnim područjem zaražene osobe. Rjeđe se može se prenijeti putem ručnika, odjeće i posteljine. Kao i kod ostalih spolno prenosivih bolesti, uš može preživjeti vrlo kratko vrijeme izvan ljudskog tijela (1 do 2 dana). Uš svoja jaja postavlja najčešće u području grubih dlaka genitalne i perianalne regije ljudskog tijela. Ženka odlaže jaja triput dnevno. Izliježu se nakon 6 do 8 dana, a do stadija odrasle uši potrebno je i do 25 dana. Hrane se isključivo krvi, 4 do 5 puta dnevno. Životni vijek im je oko 30 dana.
Glavni simptom pubične pedikuloze je svrbež u području pubičnih dlaka, koji nastaje kao posljedica preosjetljivosti na slinu uzročnika. Postaje intenzivniji tokom dva ili više nedjelja od infekcije i češće se javlja noću.
Dijagnoza se postavlja pažljivim pregledom dlaka pubičnog područja i traganjem za gnjidama, nimfom ili odraslom uši. Zahvaćene dlake mogu se odstraniti škarama i pregledati detaljno pod svjetlosnim mikroskopom. Preporučuje se pregledati i sve ukućane zaražene osobe zbog mogućeg prijenosa putem ručnika ili drugih zajedničkih predmeta. Zaražena osoba bi se trebala testirati i na ostale spolno prenosive bolesti.
Liječenje je lokalno, primjenjuju se preparati permetrina ili šamponi koji sadrže permetrin ili lindan. Trudnice trebaju izbjegavati šampone koji sadrže lindan. Obavezno treba pregledati i po potrebi liječiti partnera, jer je spolni prijenos uprkos korištenju kondoma vrlo vjerojatan, budući da kondom ne prekriva cijelo genitalno područje na kojem se mogu nalaziti stidne uši.
PAPA pregled je bezbolna metoda uzimanja ćelija sa površine grlića materice i mikroskopski pregled ćelija u cilju otkrivanja karcinoma grlića materice kao i promjena na grliću koje mu mogu predhoditi, HPV infekcije i drugih infekcija.
Uzimanje PAPA testa je vrlo jednostavno, brzo i bezbolno, a idealno vrijeme je od desetog do šesnaestog dana menstrualnog ciklusa, jer je tada uzorak najbolji za citološku analizu, ali se može uzeti bilo kojeg drugog dana, samo je važno da nema menstrualnog krvarenja.
PAPA nalaz treba da urade sve žene starosti od 20 do 65 godina 1x godišnje.
Preporučuje se da prije uzimanja PAPA testa žena nema odnos bar 3 dana i ne koristi vaginalne tablete ili kreme par dana prije.
Rezultati PAPA testa mogu pokazati da li žena ima zdrav grlić ili je potrebno liječenje. Prilikom ginekološkog pregleda golim okom se ne vide promjene koje mogu postojati na grliću. One se vide pregledom pod kolposkopom ili uzimanjem brisa sa grlića i gledanjem pod mikroskopom (PAPA test). Na takav način mogu se otkriti promjene koje su skrivene (CIN I, CIN II, CIN III) a predstavljaju polaznu osnovu za nastanak ozbiljne bolesti. Liječenjem ovih promjena sprječava se nastanak Karcinoma grlića materice. Ove promjene nemaju simptome koji će vas upozoriti da nešto nije uredu. Jedino što možete uraditi je da redovno odlazite na kontrolne ginekološke preglede i PAPA test i tako zaštitite sebe od ove opake bolesti.
Hlamidija je najčešće spolno prenosiva bolest u svijetu. Uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis. Ova infekcija može zahvatiti i žene i muškarce, ali i novorođenčad prilikom rađanja, ako je majka zaražena. Simptomi su gotovo neprimjetni ili ih uopšte nema. Posljedice neliječenja hlamidije mogu biti jako ozbiljne. Jedna od njih je neplodnost što predstavlja vodeći problem u vijetu sa kojim se sve više parova danas susreće.
Bakterija se prenosi spolnim putem, odnosno nezaštićenim seksualnim odnosom sa zaraženim partnerom. U rijetkim slučajevima može doći do infekcije kontaktom sa inficiranim vaginalnim iscjetkom ili ejakulatom. Kontaminacijom ruku takvim sekretom i kontaktom sa očima može doći i do razvoja hlamidijskog konjuktivitisa.
Najveći rizik za infekciju svim spolno prenosivim bolestima je među mladim ljudima koji rano stupaju u spolne odnose, mijenjaju često partnere i ne koriste prezervativ. Važno je napomenuti da hlamidijsku infekciju može dobiti svaka spolno aktivna osoba, bez obzira na broj partnera.
Ako se simptomi pojave, oni se najčešće javljaju dvije do tri sedmice nakon kontakta sa zaraženim partnerom. Simptomi su:
Simptomi su najčešće blago izraženi i jedva primjetni. Hlamidija kod žena može da izazove upalu vrata maternice i upalu mokraćne cijevi. Ako se na vrijeme ne dijagnosticira i ne liječi, infekcija može napredovati i zahvatiti ostale organe reproduktivnog sistema žene te se razviti u opasno i ozbiljno stanje koje se naziva zdjelična upalna bolest.
Hlamidija se dijagnosticira uzimanjem brisa cerviksa kod žena ili uzimanje brisa mokraćne cijevi kod muškaraca. Ginekološkipregledmože otkriti znakove koji upućuju na postojanje infekcije hlamidijom.
Hlamidija se ne može dijagnosticirati PAPA testom. U nekim slučajevima se u nalazu može posumnjati na prisutnost hlamidije, ali to nije dijagnostička metoda i mora se napraviti cervikalni bris. Uzimanje brisa cerviksa radi se u ginekološkoj ordinaciji, kratko traje i potpuno je bezbolan postupak.
LIJEČENJE HLAMIDIJE
Hlamidija se učinkovito liječi antibiotskom terapijom koju vam propiše vaš doktor. Najčešće se primjenjuju antibiotici azitromicin ili doksiciklin, a u obzir dolaze i drugi antibiotici; ciprofloksacin, eritromicin i dr.
Važno je naglasiti kako se istovremeno mora liječiti i partner, kako ne bi došlo do reinfekcije. Nakon primjenjene terapije, ginekolog će vas uputiti na ponavljanje cervikalnog brisa, kako bi se utvrdilo da li je terapija djelovala na infekciju.
HLAMIDIJA KOD MUŠKARACA
Hlamidija kod muškaraca također je često asimptomatska. Ova bakterija kod muškaraca izaziva nespecifičnu upalu mokraćne cijevi. Simptomi hlamidijskog uretritisa su:
Hlamidija kod muškaraca može se proširiti na druge organe reproduktivnog sistema. Tako proširena infekcija može biti uzrok neplodnosti kod muškaraca. Hlamidija se dijagnosticira uzimanjem brisa mokraćne cijevi ili izolacijom iz urina, a liječenje se provodi kao i kod žena. Moraju se obavezno liječiti oba partnera, a uzimanje antibiotika se mora provesti po uputama ljekara.
2015. godine zabilježeno je 1,2 miliona slučajeva raka jajnika, od čega je 161 hiljada žena umrlo od ove bolesti. Većina ljudi poznaje nekoga ko je patio od raka jajnika. Mjesec borbe protiv raka jajnika pomaže nam da se prisjetimo na one koji pate od ove bolesti svaki dan i da se što prije pronađe lijek. Međutim, preventivnim radnjama možemo na vrijeme detektovati i ukloniti problem prije nego što postane fatalan.
Rak jajnika je stanje koje pogađa žene starije od 50 godina. Rano otkrivanje raka jajnika od vitalne je važnosti za osiguravanje najvećih šansi za preživljavanje. Kada se otkrije rano, postoji 93% šanse za preživljavanje, što ga čini jednim od karcinoma sa najvećom šansom za izlijećenje.
Simptomi raka jajnika u početku mogu biti prilično suptilni, često prolaze neprimijećeni prije nego što se poduzmu koraci za dijagnosticiranje njihovog uzroka, dijelom i zato što su ove najranije faze često bezbolne. Neki od simptoma imaju sličnosti sa PMS-om, uključujući nelagodu, nadutost i bolove u leđima. Kako se stanje pogoršava, to može uključivati dijareju, gubitak apetita, umor, kao i bezbroj drugih mogućih simptoma. Mjesec borbe protiv jajnika podsjeća nas da obratimo pažnju na ove naizgled bezazlene simptome i provjerimo ih ako se nešto čini neobičnim.
Obilježavanje mjeseca borbe protiv raka jajnika najvažnije je provoditi kroz obrazovanje, posebno o tome kako prepoznati najranije faze. Bez obzira jeste li žena koja bi potencijalno mogla oboljeti od raka jajnika ili imate voljene osobe koje jesu, učenje ovih simptoma dobro je za sve. Također možete učestvovati u aktivnostima prikupljanja sredstava kako biste pomogli u prikupljanju novca u svrhu obezbjeđivanja sredstava za istraživanje i obrazovanje. Svaki mali korak koji napravimo još je jedan korak prema oporavku i širenju svijesti o ovome karcinomu. Ne dopustite da prođe još mjesec dana bez da naučite kako prepoznati ovo stanje, život koji spasite mogao bi biti vaš ili majčin!
Endrometrioza je stanje kod koga se tkivo slično sluznici maternice nalazi i na drugim mjestima u tijelu, uglavnom u trbušnoj šupljini. Ovo stanje pogađa 1 od 10 žena godišnje, ali niko o tome ne govori dovoljno. Endrometrioza može izazvati bolne simptome poput teških menstruacija, bol tokom ili nakon odnosa, bol u crijevima, donjem dijelu trbuha i sl.
Endometriozu je veoma teško dijagnosticirati, jer su simptomi nespecifični. Žena sa blagom endometriozom može biti u agoniji danima. Mnogi ljudi su spremni pomoći kada su u pitanju medicinska stanja poput raka, AIDS-a i autizma, ali postoji i praznik posvećen zdravlju žena zbog stanja za koje mnogi ne znaju. Ovo stanje se naziva endometrioza, a ima svoj mjesec gdje žene diljem svijeta marširaju i pomažu u prikupljanju novca za eventualno izliječenje. Pročitajte u nastavku kako biste saznali više o tome šta je endometrioza i kako možete pomoći u liječenju ove bolesti.
Endometrioza je stanje kod koga se tkivo slično sluznici maternice nalazi i na drugim mjestima u tijelu, uglavnom u trbušnoj šupljini. Prvi put ga je mikroskopski otkrio Karl von Rokitansky 1860. godine, iako je to dokumentovano u medicinskim tekstovima jos prije više od 4.000 godina. Osvješćivanje o endometriozi odvija se širom svijeta tokom mjeseca marta sa ciljem podizanja svijesti o bolesti. Prema Endometriosis.com, stanje pogađa oko 176 miliona žena širom svijeta. Endometriosis.com je globalna platforma za žene diljem svijeta gdje možete dobiti vijesti o istraživanju stanja i povezati se sa doktorima i naučnicima.
Žene širom svijeta se aktiviraju kako bi prikupile novac za istraživanje. Jedna od stvari koju možete učiniti da pomognete je nošenje žute boje i učestvovanje u aktivnostima kako bi povećali osvjećenje o ovoj bolesti. Ako vi ili neko vaš patite od ovog stanja, priredite događaj na kojem vi i vaši prijatelji možete razgovarati o tome šta je endometrioza i kako možete pomoći jedni drugima. Tokom mjeseca Marta koristite hashtag #EndometriosisAwarenessMonth i pomozite educirati ljude o ovom stanju.
Vaginalni iscjedak je normalna i zdrava pojava. Tijelo se na taj način čisti i štiti od nastanka infekcija. Smeđi iscjedak je dio normalnog ciklusa menstruacije. Djelovanje hormona estrogena i progesterona u velikoj je mjeri odgovorna za ženske tjelesne promjene tokom različitih faza menstrualnog ciklusa. Upravo radi toga, vaginalni iscjedak može varirati u boji i količini, ovisno od faze ciklusa. Tokom ovulacije može se pojaviti pojačani vaginalni iscjedak, a on je karakterističan i za trudnoću.
Smeđi iscjedak prije menstruacije?
Ako se smeđi iscjedak pojavi prije menstruacije, to može biti krv koja već duže vremena stoji na vaginalnom otvoru prije nego izađe, te se za to vrijeme duže miješa sa kisikom. Ovo je proces oksidacije, hemijski proces koji krv crvene boje pretvara u smeđu boju.
Na putu izlaska iz vagine, ova smeđa krv se miješa sa cervikalnom sluzi i vaginalnim tekućinama i ćelijama.
Tokom menstruacije kada krv pođe izlaziti brže, dobiti će crvenkastu nijansu jer nema vremena za miješanje s kisikom.
Na isti način se smeđi iscjedak stvori i nakon mjesečnice. Zapravo ostaci krvi se duže zadržavaju te oksidacijom dobivaju smeđu boju.
Oralna kontracepcija
Smeđi isjedak može se javiti nakon upotrebe oralne kontracepcije. Jedan od razloga bi mogao biti prilagođavanje organizma nakon početka upotrebe oralne kontracepcije. Ovo se može desiti i nakon što se prestane koristiti oralna kontracepcija koja onemogućava proces ovulacije.
Znak rane trudnoće
U nekim slučajevima smeđi iscjedak može biti i znak rane trudnoće. U menstrualnom ciklusu sluznica maternice zadebljava i priprema se za eventualnu trudnoću. Ako do trudnoće ne dođe u tijelu se dešavaju promjene na hormonskom nivou. Zadebljali sloj endometrija se ljušti što dovodi do krvarenja – menstruacije.
Ako se pojavi smeđi iscjedak i ne dobijete menstruaciju, a imate pretpostavke da biste mogli biti u drugom stanju, najbolje je da posjetite svog ginekologa.
Ovo je slučaj koji se zove i implantacijsko krvarenje koje se može pojaviti nakon jedne ili dvije sedmice nakon oplodnje, kada se oplođeno jajašce ugnježđuje u sluznicu maternice.
Polipi
Cervikalni polipi su najčešće benigne izrasline na vratu maternice, a polipi unutar maternice su polipi endometrijuma, koji su u većini slučajeva benigne izrasline. Bez obzira što se najčešće radi o benignim promjenama savjetuje se njihovo odstranjivanje i patohistološka analiza jer u malom broju slučajeva mogu biti i ozbiljne promjene. Cervikalni polipi i polipi maternice mogu biti uzrok laganog krvarenja.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS)
Sindrom policističnih jajnika (PCOS) također može biti uzrok krvarenja između ciklusa.
Kada se javiti ginekologu na pregled?
Ako je smeđi iscjedak uvijek prisutan prije ili poslije (ili i prije i poslije) menstruacije, a skoro ste bili na ginekološkom pregledu vjerovatno je sve uredu, ali radi dodatne sigurnosti najbolje je da se javite svom ginekologu.
Ali, ako je smeđi iscjedak nešto novo za vas, naročito ako ga primjetite između redovnih menstruacija, bilo bi dobro da obavijestite svog ginekologa i naručite se na pregled kako bi otklonili zabrinutost.