Rani znakovi trudnoće i dijagnostika

Rani znakovi trudnoće nisu uvijek lako prepoznatljivi, a i svaka žena, pa i svaka trudnoća specifična je na svoj način, tako da se međusobna iskustva i prezentacije simptoma razlikuju. Postoje određeni simptomi koji bi mogli upućivati na zaključak da se radi o trudnoći.

Rani znakovi i simptomi trudnoće često su nalik onome što se dešava prije i tijekom mjesečnice, stoga simptome nije lako prepoznati.

Glavni rani znakovi trudnoće su sljedeći:

Oskudno krvarenje (spotting) i grčevi kao rani znak trudnoće. Takvo krvarenje se još naziva implantacijsko krvarenje te se može pojaviti 6-12 dana nakon oplodnje. Grčevi nalikuju menstruacijskim grčevima pa žene često takvo krvarenje zamjene za početak redovne menstruacije. Ali to krvarenje i grčevi su slabijeg karaktera.

Bijeli mliječni iscjedak iz rodnice koji je posljedica epitelizacije stijenke rodnice je također pojačan i rani je znak trudnoće. Taj iscjedak bez mirisa koji se nastavlja kroz trudnoću je bezopasan i ne zahtijeva liječenje.

Promjene u dojkama su još jedan znak rane trudnoće. Nakon oplodnje naglo raste količina ženskih hormona te upravo zbog tih hormonskih promjena dojke mogu postati tvrde, punije, nabreknute, a mogu biti osjetljive i na dodir. Područje oko bradavica, koje se naziva areola, može potamnjeti te često bude i vidljiv venski splet kroz kožu dojke.

Mučnine (jutarnje) sa ili bez povraćanja. Jutarnje mučnine su poznati rani znak trudnoće; ipak, nema svaka žena mučnine. “Jutarnje” mučnine mogu se pojaviti u svako doba dana ili noći, ponekad se javljaju najranije tri tjedna nakon začeća. Tačan uzrok mučnina nije poznat iako hormoni trudnoće igraju veliku ulogu. Trudnicama mogu smetati i različiti mirisi, koji im prije nisu smetali i sada izazvati povraćanje. Moguće je da mučnina, želja za određenom hranom i odbojnost prema nekoj hrani mogu potrajati kroz čitavu trudnoću. Većini se trudnica ovi simptomi smanjuju nakon 13. sedmice trudnoće.

Umor i pospanost. Normalno je na početku trudnoće osjećati se vrlo umornom, već nakon sedmicu dana od začeća. Najčešće je umor povezan s visokom razinom hormona progesterona, iako postoje i drugi uzroci umora kao niske razine šećera u krvi, nizak krvni tlak te nagli porast proizvodnje krvi.

Izostanak menstruacije. Najprimjetniji rani znak trudnoće. Ali sve izostale ili odgođene menstruacije nisu uzrokovane trudnoćom. Osim trudnoće postoje i drugi uzroci koji izazivaju izostanak menstruacije. Varijacija tjelesne težine, hormonalni disbalans, umor ili stres te različite infekcije i uzimanje lijekova mogu izazvati kašnjenje menstruacije.

Ginekološki pregled neizbježan je u dijagnostici, kao i u daljnjem praćenju trudnoće. Ljekar, ginekolog, manualnim pregledom može uočiti omekšani vrat maternice i nepravilno smekšanu, povećanu maternicu. Cerviks obično postaje plavkasto–ljubičast, vjerojatno zbog povećane opskrbe maternice krvlju. Slijedi ultrazvučni pregled. Obično već s 4 do 5 sedmica trudnoće, što zapravo znači već dva do četiri dana poslije izostanka menstruacije, transvaginalnim ultrazvukom možemo vidjeti prisutnost gestacijske vreće u maternici. Normalna gestacijska vrećica smještena je asimetrično unutar maternice. Srčanu akciju fetusa moguće je zabilježiti ultrazvukom već s 5 do 6 sedmica. Ponekad se može dogoditi da je ultrazvučna slika nedovoljno jasna i tada se može odrediti količina humanog korionskog gonadotropina u krvi majke kako bi se uklonile moguće dileme.

Pročitajte također o značaju folne kiseline i RH faktora u trudnoći.

Ginekološki pregled je izrazito važan faktor u brizi o ženskom zdravlju te je stoga od velike važnosti stvoriti naviku redovnih odlazaka odabranom ginekologu s kojim imate razvijen odnos baziran na obostranom povjerenju.

Ginekološki pregled razlikuje se ovisno o životnoj dobi. Razlike postoje u pregledu djevojaka koje još nisu spolno aktivne, onih reproduktivne dobi, trudnica, te starijih ili pak operiranih žena. Žene kojima su operativnim putem odstranjeni maternica i jajnici, također moraju redovno obavljati ginekološke preglede.

Na prvi ginekološki pregled bi trebalo otići ako planirate ili ste postali seksualno aktivni, u slučaju da planirate porodicu ili jednostavno želite savjet o kontracepciji.

Kako bi se izbjegla neugodna iskustva, korisno je pripremiti se za pregled i informisati o samom toku ginekološkog pregleda.

Prilikom prvog dolaska ginekologu, a prije samog ginekološkog pregleda, obavit ćete razgovor. Ginekolog će vam uzeti anamnezu te posebno obratiti pažnju na aktualne smetnje i probleme. Potrebno je na pregled donijeti svu medicinsku dokumentaciju, koju imate kod kuće, a koja je vezana za vaše dotadašnje preglede, operacije, zahvate, porode i slično.

Prije ginekološkog pregleda, kod kuće, operite se vodom ili blagim sapunom. Važno je da ne ispirete unutrašnjost rodnice i ne koristite agresivna sredstva jer bi to moglo utjecati na uzimanje briseva i PAPA testa. Intimno područje nije potrebno brijati – ginekologu to nije bitno! Napravite kako je vama najugodnije.

Budući da ćete se morati skinuti u kabini za presvlačenje, te tako doći do ginekološkog stola, dobro je sa sobom ponijeti suknju ili dužu tuniku, a ponekad dobro dođu i male čarapice da niste bosi. Također, 24-sata prije dolaska na pregled trebalo bi izbjegavati spolni odnos.

Ako možete planirati, pregled je najbolje obaviti u prvom dijelu menstrualnog ciklusa. Možete kod kuće zapisati pitanja koja želite postaviti ginekologu, jer se često događa da zaboravite pitati vama važna pitanja od uzbuđenja ili straha.

Prvi pregled svaka trudnica bi trebala učiniti između 6. i 12. tjedna trudnoće, kada se utrvrđuje trudnoća i njezino tačno trajanje.Prilikom dolaska u ginekološku ordinaciju, prije svakog pregleda, mjeri se krvni tlak trudnice, pregleda urin sa test trakicom i mjeri težina trudnice.

Ginekološki pregled u starijoj dobi obavlja se na isti način kao i kod žena reproduktivne dobi, s naglaskom na pregledu vanjskog spolovila i rodnice.

Ginekološki pregled, PAPA test i ultrazvučni pregled potrebno je obavljati jednom godišnje kod žena reproduktivne dobi.

Što je HPV i kako se prenosi?

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papilomavirus (HPV). Radi se o velikoj grupi virusa od kojih 40 uzrokuje infekcije genitalnog područja. Razlikujemo nisko rizične tipove HPV virusa (tipovi 6, 11, 42, 43, 44) i visoko rizični tipovi (tipovi 16, 18, 31, 35, 37, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 68, 69). Nisko rizični tipovi uzrokuju spolne bradavice ili kondilome vanjskog spolovila, vagine i perianalnog područja. Visoko rizični tipovi mogu dovesti do razvoja karcinoma grlića maternice, spolnih usana i vagine.

Genitalni tipovi HPV virusa se prenose intimnim kontaktom s inficiranom kožom, sluznicom i tjelesnim tekućinama. Tokom spolnog odnosa, na koži i sluznici intimnog područja stvaraju se sitna oštećenja koja nisu vidljiva a predstavljaju vrata ulaska virusu. HPV virus se također može prenijeti u nehigijenski održavanim toaletima kao i korištenjem tuđeg peškira ili intimnog rublja. Rizični faktori za nastanak HPV infekcije kod žena su stres, korištenje alkohola kao i loša ishrana koja slabi imunološki odgovor organizma. Da će se neka promjena razviti zavisi o imunološkom statusu inficirane žene. Promjene vezane uz HPV infekciju nikako nisu dokaz promiskuitetnosti kako se ponekad tumači. Važno je znati da žene koje puše cigarete imaju dvostruko veći rizik za razvoj HPV infekcije od onih koje ne puše.

HPV infekcija kod žena – Simptomi

HPV kod žena se manifestira pojavom spolnih bradavica ili kondiloma kao i pojavom skvamoznih intraepitelnih promjena grlića maternice, vagine i vulve (CIN, VaIN, VIN, ASCUS, ASC-H, AGC promjene). Kontaktno krvarenje nakon spolnog odnosa je simptom koji se nikako ne smije zanemariti i zahtijeva hitan ginekološki pregled.

HPV infekcija kod žena – Dijagnoza

PAPA test je najjednostavnija, najbezbolnija i najjeftinija dijagnostička metoda za otkrivanje promjena na grliću maternice uzrokovanih HPV virusom. PAPA testom se ne može postaviti sigurna dijagnoza HPV-a, već se treba uraditi HPV tipizacija, poseban test za otkrivanje tipa virusa koji uzrokuje promjenu.

Kolposkopija je medicinski postupak kojim se pomoću posebno dizajniranog mikroskopa (kolposkopa) pod velikim povećanjem pregleda grlić maternice, vagina i vulva. Ovaj pregled je bezbolan i traje 15 do 20 minuta.

PAPA test otkriva promjene na ćelijama grlića maternice koje mogu biti povezane s HPV infekcijom.  Dijagnostička metoda kojom se utvrđuje prisutnost DNK određenog tipa HPV virusa na ćelijama grlića maternice je HPV tipizacija (HPV testiranje). Uzorak za taj test uzima se isto kao i uzorak za PAPA test. PAPA test je zlatni standard za otkrivanje promjena na grliću maternice povezanih sa HPV virusom. Preventivni ginekološki pregledi i PAPA test su veoma važni za očuvanje ženinog zdravlja.

 

Karcinom grlića maternice

Karcinom vrata maternice (karcinom cerviksa) maligna je bolest koja nastaje zbog abnormalnog rasta ćelija. Najčešće se radi o ćelijama pločastog epitela koje oblažu vrat maternice. Normalne ćelije se promijene i poprime mogućnost pretjeranog i nekontroliranog umnožavanja. Humani papiloma virus (HPV)  je glavni uzročnik karcinoma vrata maternice. Humani papiloma virus (HPV) uglavnom se prenosi tokom spolnog odnosa, a rjeđe neposrednim dodirom s osobe na osobu. Prevencija karcinom grlića maternice je jedna od važnijih tema vezanih za zdravlje žena koja može spasiti mnoge živote.

Faktor rizika

Faktori rizika koji mogu dovesti do HPV infekcije i uzrokovati karcinom vrata maternice su:

  • Rano stupanje u spolne odnose
  • Učestalo mijenjanje spolnih partnera
  • Loša genitalna higijena
  • Veći broj porođaja
  • Pušenje

U 90% slučajeva HPV infekcija prolazi spontano unutar dvije godine djelovanjem imunološkog sistema. Dugotrajna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a predstavlja predstadij za razvoj preinvazivnih lezija vrata maternice poznatih kao CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija) niskog stepena (CIN 1) i visokog stepena (CIN 2 ili 3).  90% slučajeva raka vrata maternice razvija se preko predstadija CIN 3 (teška displazija) ili karcinoma in situ.

Još uvijek nema specifičnog lijeka protiv HPV infekcije, nego se liječe posljedice infekcije koje se mogu pojaviti nakon dugo vremena. Stoga infekciju treba spriječiti odgovornim spolnim ponašanjem. Međutim, ako se često mijenja partner, korisna je redovna upotreba kondoma, kojim se može spriječiti prijenos većine HPV infekcija, ali i drugih spolno prenosivih infekcija s jednako ozbiljnim posljedicama (virus herpes simplex, klamidija i HIV, koji mogu dovesti do hronične ponavljajuće bolne upale, neplodnosti, čak i smrti). Najznačajniju ulogu u prevenciji karcinoma grlića maternice ima edukacija mladih, cijepljenje protiv HPV-a te redovni ginekološki pregledi sa PAPA testom ili tekućom citologijom.

PAPA test

PAPA test je jednostavna, brza i neinvazivna pretraga koja otkriva ćelijske promjene u vratu maternice te prvenstveno služi za rano otkrivanje karcinoma vrata maternice. Ovim testom uzima se bris rodnice, vrata maternice i kanala vrata maternice s ciljem otkrivanja ćelijskih promjena u ranom stadiju koje se mogu lako odstraniti prije razvoja malignih procesa.

Svaka žena treba obaviti PAPA-test kada postane spolno aktivna. Nakon toga PAPA testovi obavljaju se ovisno o posljednjem rezultatu PAPA-testa i HPV-testa. Pozitivan nalaz PAPA-testa mora se potvrditi ili negirati drugim dijagnostičkim pretragama. PAPA-test se preporučuje i ženama koje nisu spolno aktivne. Redovnim PAPA testiranjem smanjuje se rizik umiranja od karcinoma vrata maternice za 90%.

Iako se svi slučajevi karcinoma grlića maternice ne mogu spriječiti, ne zaboravite, preventivnim redovnim pregledima unapređuje se reproduktivno zdravlje žene i spašavaju brojni životi!

Bartolinijeva žlijezda (lat. glandula Bartholini) je parna žlijezda veličine zrna graška, smještena u donjoj trećini vanjskog spolovila žene, na ulazu u vaginu. Izvodni kanal ove žlijezde je smješten na unutrašnjoj strani malih usana. Funkcija Bartolinijeve žlijezde jeste da luči sekret koji održava vlažnost ulaza u vaginu.

U slučaju da se izvodni kanal Bartolinijeve žlijezde začepi nastaje cista, koja u prisustvu patogenih bakterija postaje absces. Absces Bartolinijeve žlijezde se može javiti u bilo kojoj starosnoj dobi, ali se najčešće javlja u reproduktivnoj dobi žene između 20 i 30 godina starosti.

Absces Bartolinijeve žlijezde predstavlja gnojnu upalu uzrokovanu različitim bakterijama. Absces Bartolinijeve žlijezde mogu uzrokovati različite aerobne i anaerobne bakterije, neke od njih su normalni stanovnici vagine, druge su uzročnici spolno prenosivih bolesti kao što je Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia trachomatis. Mikrobiološkom obradom sadržaja apscesa najčešće se otkivaju Escherichia coli, različiti predstavnici roda streptokoka i stafilokoka.

Cista Bartolinijeve žlijezde se manifestuje prisustvom otoka, bez crvenila kože i sluzokože. U slučaju da je cista mala i da ne daje nikakve simptome, najčešće nije potrebno nikakvo liječenje. Ukoliko naraste do veličine kokošijeg jajeta, ipak je neophodna ljekarska intervencija.

Upala Bartolinijeve žlijezde ili Bartolinitis je veoma neprijatno stanje koje može da izazove nepodnošljiv bol i da remeti svakodnevno funkcionisanje. Manifestuje se kao izraslina na lijevoj ili desnoj strani spoljašnjeg dijela vagine i može dostići veličinu oraha ili čak kokošijeg jajeta, praćena snažnim bolom, može stvarati smetnje pri hodu i otežavati sjedenje.

Dijagnoza se postavlja inspekcijom i palpacijom. Nekada se može ispitati sadržaj apscesa ukoliko se sumnja na gonoreju.

Liječenje   

Postupak liječenja upale Bartolinijeve žlijezde zavisi od razvoja simptoma. Otok i bol su prvi najčešći simptomi koje bi trebalo da ispita ginekolog. Povišena temperatura i regionalno oticanje limfnih žlijezda upućuje na postojanje apscesa. U tom slučaju je neophodna hirurška intervencija i terapija antibioticima. U slučaju prisustva ciste, liječenje se određuje u zavisnosti od njene veličine i tegoba koje izaziva.

 Incizija (otvaranje žlijezde radi evakuacije sadržaja) i drenaža su relativno brzi postupci koji se sprovode u lokalnoj ili, u bolnicama, opštoj anesteziji. Apsces ili cista se vertikalnim rezom zarežu, 1,5 do 3 cm, što bliže sluzokoži na ulazu u vaginu. Postavlja se dren kojim se omogućava isticanje sadržaja. Ovim postupkom bol se momentalno uklanja.

Marsupijalizacija je postupak koji se nadovezuje, kada je to potrebno, na inciziju i drenažu. Šupljina odnosno cista ili apsces se ispiraju fiziološkom rastvorom ili nekim drugim rastvorom u cilju čišćenja a onda se ivica rane šije sa zidom ciste, što znači da je prirodni otvor žlijezde sada trajno (kada prođe zapaljenje) proširen odnosno žlijezda se prazni u kontinuitetu.

Ekscizija je veći operativni zahvat koji se ne može obaviti u ambulanti već zahteva bolničke uslove. Postupak podrazumeva uklanjanje same Bartolinijeve žlijezde. Nakon ovog zahvata dominira osećaj suvoće sa posljedicama koje nosi, pa se postupak rijetko praktikuje i to obično kod žena u postmenopauzi.

Za prevenciju upale Bartolinijeve žlijezde preporučuje se adekvatna lična higijena i prevencija spolno prenosivih bolesti.

Bolna menstruacija ili dismenoreja označava bolnost, odnosno pojavu grčevitih bolova tokom menstruacije.

Uzrok dismenoreje su prostaglandini, spojevi koji se oslobađaju kod razgrađivanja sluznice maternice koja se odbacuje  za vrijeme menstruacije. Djelujući lokalno, na krvne žile, te muskulaturu maternice uzrokuju  kontrakcije muskulature i krvnih žila. To proizvodi ishemiju tkiva materice što uzrokuje bolove. Dio prostaglandina uđe i u krvotok te tako uvjetuje pojavu sistemskih simptoma: mučnine, povraćanja, glavobolje, proljeva i sl.

Dismenoreja moze biti primarna i sekundarna.

Primarna dismenoreja (bolna menstruacija) je najčešći tip, a karakterizira je bol u donjem dijelu trbuha i leđa, koja počinje 1 do 2 dana prije početka menstruacije te traje od 2 do 4 dana. Ona ne nastaje kao posljedica nekog već prisutnog zdravstvenog poremećaja tj. neke druge bolesti.

Sekundarna dismenoreja (bolna menstruacija) odlikuje se grčevitom boli koja je posljedica prepoznatljivih medicinskih poremećaja, kao što su: endometrioza, miomi, adenomioza ili upalna bolest zdjelice. Karakteristično za sekundarnu dismenoreju je njezino pojavljivanje dugo nakon prve menstruacije ili kod žena koje su i do tada imale bolne menstruacije uz bitno pojačanje i produženje bolova u odnosu na dotadašnje.

Bolne menstruacije mogu početi i sa prvom menstruacijom (menarhom), ali uglavnom se javljaju nakon dužeg vremena kada ciklusi postanu ovulacijski. Bolovi se obično pojavljuju nekoliko sati prije ili neposredno nakon početka menstrualnog krvarenja. Obično se javljaju u donjem dijelu trbuha i mogu se širiti u krstačni dio kičme i bedra. Također mogu biti udruženi sa drugim simptomima kao sto su: mučnina, povraćanje, glavobolja itd.

Postavljanje dijagnoze:

Kako bi se ustanovilo imate li dismenoreju, prva pretraga na koju će vas liječnik uputiti je ultrazvuk.

Iz anamneze pacijentice ginekolog saznaje o njenim subjektivnim tegobama. Jako je bitno redovito ići na klinički i ultrazvučni pregled te eventualno dijagnozu nadopuniti laboratorijskim nalazima (leukociti, CRP, CA 125).

Liječenje:

Simptomatsko liječenje započinje odgovarajućim odmorom i spavanjem te redovitom tjelovježbom. Ženama s primarnom dismenorejom treba objasniti kako ne postoje nikakvi morfološki ginekološki poremećaji. Trajnu bol uslijed primarne ili sekundarne dismenoreje treba liječiti. Obično se započinje primjenom NSAID–a (nesteroidni protuupalni lijekovi) npr: npr ibuprofen (neofen) , diklofenak (voltaren)  24 do 48 h prije, te nastavlja tijekom 1 ili 2 dana nakon početka menstruacije. Ukoliko postoji sumnja na sekundarnu dismenoreju potrebno je provesti dijagnostički proces kako bi se otkrio uzrok, te provesti specifično liječenje .

Folna kiselina ili vitamin B9 izolirana je 1941. god. iz lišća špinata(lat.Folium) po čemu je i dobila naziv. Radi se o jednom od najvažnijih otkrića medicine 20. stoljeća, odnosno spoznaji da se suplementacijom folne kiseline smanjuje postotak oštećenja nervnog sistema novorođenčeta za 50 do 80%. Folna kiselina je nutritijent koji omogućava normalan rast i razvoj, a posebno je važna za normalnu funkciju nervnog i probavnog sistema, spolnih organa, te za normalno stvaranje bijelih krvnih stanica.

Kritično razdoblje je između 21. i 27. dana gestacije, pa se preporučuje, dnevni unos od 400 µg za cijelo vrijeme reproduktivnog razdoblja. Rizik od toksičnosti je nizak, jer je folna kiselina topljiva u vodi i uklanja se putem urina, višak izmokravamo, ali je potreban oprez kod visokog unosa i to sintetski dobivene folne kiseline.

Nedovoljna koncentracija folne kiseline u serumu budućih majki  je bitan faktor rizika za pojavu defekta neuralne cijevi kod novorođenčeta. Pod defektima neuralne cijevi podrazumijeva se skupina urođenih anomalija kada ne dolazi do potpunog zatvaranja neuralne cijevi, a ovisno o veličini i lokalizaciji defekta manifestiraju se posljedice s manje ili više teškim neurološkim ispadima / anencephalus, spina bifida, i meningomyelocela. Oštećenja se uglavnom javljaju tokom prvih nekoliko sedmica trudnoće i zbog toga je neophodno da žene koje planiraju trudnoću folnu kiselinu unose i prije začeća(posebno žene koje su koristile oralne kontraceptive jer  njihova propratna pojava može biti smanjenje folne kiseline u serumu). Znakovi kojima se manifestuje manjak folne kiseline često su vrlo suptilni i mogu se povezati s više stanja kao što su: anemije, gubitak apetita kao i opšta slabost tijela. Sve to može biti popraćeno i glavoboljama, osjetljivošću kože ili nejednakim otkucajima srca.

Najvažniji izvori folne kiseline:

Lisnato zeleno povrće izvrstan je izvor folne kiseline, naročito tamnozeleni listovi špinata, kelja ili blitve. Folnu kiselinu takođe sadrže namirnice kao sto su: teleća jetra, leća, pšenične klice, šparoge, grah, raštika, cvekla, grašak, brokula, prokulice, avokado, bundeva, karfiol, mahune, tikvice, banana, celer, kupus, paradajz, limun, paprika, zelena salata, i klice.

Bitno je naglasiti da folna kiselina ne djeluje samostalno, već joj je potrebno međudjelovanje s ostalim prehrambenim i hranjivim tvarima, pa tako pripravci folata ne mogu sami za sebe održati nisku razinu homocisteina u krvi.

Folna kiselina je neophodna za normalan razvoj novorođenčeta i zbog toga se svim ženama preporučuje uzimanje folne kiseline jos u fazi planiranja trudnće, kao i u samoj trudnoći, kako bi se smanjio broj malformacija i omogućio normalan rast i razvoj ploda.

2015. godine zabilježeno je 1,2 miliona slučajeva raka jajnika, od čega je 161 hiljada žena umrlo od ove bolesti. Većina ljudi poznaje nekoga ko je patio od raka jajnika. Mjesec borbe protiv raka jajnika pomaže nam da se prisjetimo na one koji pate od ove bolesti svaki dan i da se što prije pronađe lijek. Međutim, preventivnim radnjama možemo na vrijeme detektovati i ukloniti problem prije nego što postane fatalan.

HISTORIJA MJESECA BORBE PROTIV RAKA JAJNIKA

Rak jajnika je stanje koje pogađa žene starije od 50 godina. Rano otkrivanje raka jajnika od vitalne je važnosti za osiguravanje najvećih šansi za preživljavanje. Kada se otkrije rano, postoji 93% šanse za preživljavanje, što ga čini jednim od karcinoma sa najvećom šansom za izlijećenje.

Simptomi raka jajnika u početku mogu biti prilično suptilni, često prolaze neprimijećeni prije nego što se poduzmu koraci za dijagnosticiranje njihovog uzroka, dijelom i zato što su ove najranije faze često bezbolne. Neki od simptoma imaju sličnosti sa PMS-om, uključujući nelagodu, nadutost i bolove u leđima. Kako se stanje pogoršava, to može uključivati dijareju, gubitak apetita, umor, kao i bezbroj drugih mogućih simptoma. Mjesec borbe protiv jajnika podsjeća nas da obratimo pažnju na ove naizgled bezazlene simptome i provjerimo ih ako se nešto čini neobičnim.

KAKO PROMATRATI MJESEC BORBE PROTIV RAKA JAJNIKA

Obilježavanje mjeseca borbe protiv raka jajnika najvažnije je provoditi kroz obrazovanje, posebno o tome kako prepoznati najranije faze. Bez obzira jeste li žena koja bi potencijalno mogla oboljeti od raka jajnika ili imate voljene osobe koje jesu, učenje ovih simptoma dobro je za sve. Također možete učestvovati u aktivnostima prikupljanja sredstava kako biste pomogli u prikupljanju novca u svrhu obezbjeđivanja sredstava za istraživanje i obrazovanje. Svaki mali korak koji napravimo još je jedan korak prema oporavku i širenju svijesti o ovome karcinomu. Ne dopustite da prođe još mjesec dana bez da naučite kako prepoznati ovo stanje, život koji spasite mogao bi biti vaš ili majčin!

Hormonalna spirala plastični je uložak T-oblika velik samo nekoliko centimetara koji se postavlja u matericu gdje može ostati i do 5 godina. Sadrži manju količinu hormona koji se postepeno otpušta i zaslužan je za učinak spirale. Na taj način minimalna količina dospijeva u krv, a većina hormona ostaje lokalno gdje i ostvaruje funkciju. Kontracepcijski učinak postiže se zgušnjavanjem cervikalne sluzi koja onemogućuje spermijima prolazak kroz cerviks i prodiranje u maternicu gdje bi mogli oploditi jajašce. Osim toga, stanjuje sluznicu maternice (endometrij) čime može spriječiti implantaciju u maternicu (prihvaćanje oplođenog jajašca), a u nekih žena može spriječiti ovulaciju. Zahvaljujući stanjivanju endometrija djelotvorna je metoda za liječenje obilnog krvarenja tokom menstruacije. Ima više je vrsta hormonalnih spirala različitih proizvođača koje imaju određene prednosti u različitim skupinama žena. Tako je Mirena namijenjena ženama koje su već rađale, dok je u mlađih žena bez poroda pogodnija Jaydess spirala. Spirala se može staviti u bilo kojoj dobi i u bilo kojem dijelu menstrualnog ciklusa. Bitno je samo da žena u tom trenutku nije trudna i da nema upalu ili neki oblik ginekološkog karcinoma (karcinom cerviksa, karcinom endometrija). Ne preporuča se ni kod žena sa srčanim bolestima i ne liječenim spolno prenosivim bolestima.

 

Prednosti hormonalne spirale:

  • Djelotvornost je veća od 99%
  • Može se koristiti brzo nakon poroda i tokom dojenja
  • Dugotrajna zaštita (Jaydess 3, a Mirena 5 godina)
  • Jednostavan postupak postavljanja
  • Ne povećava tjelesnu težinu
  • Smanjuje menoragije (obilno menstrualno krvarenje)

Rezus faktor ili RH faktor je vrsta proteina koji se nalazi na površini krvnih ćelija. Ovaj protein ima 85% opšte svjetske populacije, a ostatak od 15% nema ovaj protein na površini krvnih ćelija, i za njih kažemo da su Rh negativni. Ljudi mogu imati različite krvne grupe (A, B, AB i 0) kao i različite Rh faktore.

Ako imate Rh faktor negativan, pored oznake krvne grupe bude označeno kao minus. Minus predstavlja nepostojanje jedne vrste proteina na eritrocitima. Prilikom prvog pregleda u trudnoći, rade se ultrazvuk za dokazivanje trudnoće i krvne pretrage. Krvnim pretragama se određuje krvna grupa trudnice i Rh faktor.

Koji problemi se mogu pojaviti sa negativnim Rh faktorom majke?

Krvotok fetusa i krvotok majke je odvojen. Posteljica ima ulogu odvajanja krvotoka kao i izmjenu tvari potrebnih za rast djeteta. Također, filtrira sve ono što ne bi smjelo ući u djetetov krvotok. U trudnoći ili tokom porođaja, krv fetusa se može miješati sa krvi majke što može da dovede do niza problema. Ako je dijete Rh pozitivno a majka Rh negativna, majčin imuni sistem će djetetove krvne ćelije prepoznati kao strano tijelo, te će majčin imuni sistem reagovati na strane ćelije i razviti antitijela. Ovaj proces se zove senzibilizacija.

Imuna reakcija na strane krvne ćelije u prvoj trudnoći je u principu slabija i ne uzrokuje probleme. Reakcija imunog sistema u svakoj sljedećoj trudnoći je jača. Imuna reakcija može da bude opasna za nerođeno dijete.

Imuni sistem majke proizvodi antitijela koja mogu da prelaze sa placente i da napadnu i unište fetalnu krv tj. djetetovu krv. Kod djece se iskazuje anemija, koja može da dovesti do komplikacija. Ovaj poremećaj se zove Rh senzibilizacija ili Rh izoimunizacija. On može da dovede do hemolitičke bolesti kod djeteta. Ako antitijela dospiju u krvotok djeteta, počnu da uništavaju djetetove eritrocite. Na ovakav način će izazvati anemiju i druge poteškoće u razvoju djeteta.

Testovi u 6. i 8. mjesecu trudnoće

Indirektnim antiglobulinskim testom se prati prisutnost antitijela u majčinoj krvi. Prati se u 6. i 8. mjesecu trudnoće. Ako se primijete antitijela, potrebno je napraviti amniocentezu i kordocentezu. Amniocenteza je invazivni zahvat kojim se punkcijom kroz trbušnu šupljinu uzima uzorak plodne vode za analizu. Najčešće se izvodi kako bi se dijagnosticirali eventualni hromozomski poremećaji (tzv. hromozomopatije), a zbog sigurnosti za fetus odvija se pod kontrolom ultrazvuka. Kordocenteza je dijagnostički prenatalni test, koji pripada grupi invazivnih testova, a kojim se iz pupčanika uzima uzorak krvi radi analize. Stanje ako se pogorša, ili se ustanove znakovi anemije, majka mora početi da koristi imunosupresijsku terapiju, ili da uradi transfuziju krvi.

28. sedmica trudnoće – sprječavanje izoimunizacije

Doktor Vincent Freda je 1960. godine našao rješenje za ovaj problem. Razvio je anti-Rh immunoglobulin ili Rhogam – Anti-D imunoglobulina. Rhogam eliminiše imunološku hemolitičku bolest novorođenčeta, na način da sprječava izoimunizaciju. U 28 sedmici trudnoće se daje intramuskularna injekcija Rh negativnim trudnicama. Injekcija se može davati i trudnicama za vrijeme događaja koji su povezani sa miješanjem krvi fetusa i krvi majke. Događaji mogu da budu: krvarenje u trudnoći, krvarenje tokom porođaja, nakon amniocenteze i kordocenteze, CVS, pobačaj, vanmaterična trudnoća.

Rhogam djeluje tako da ćelije djeteta koje imuni sistem vidi kao strane, krije od majčinog imunog sistema. Pokaže li se nakon porođaja da je krv majke Rh negativna, a bebe pozitivna, u roku od 72 sata od porođaja je majci potrebno dati ovu injekciju koja će spriječiti stvaranje antitijela u majčinom krvotoku.

Miješanje krvi za vrijeme porođaja

Za vrijeme porođaja dolazi do miješanja majčine i djetetove krvi. Za bebu u tom trenutku nema opasnosti, ali organizam majke može stvoriti veću količinu antitijela. Ta antitijela mogu biti opasna za narednu trudnoću.

© 2021 Ginekološki centar Dr. Mahira Jahić
Dizajn i programiranje: Jellymetrics d.o.o. Tuzla