Kako i zašto nastaju infekcije vagine?
Vaginalni sekret nastaje u količini od 1,5 gr. na dan i predstavlja fiziološku pojavu. Njegove karakteristike su: bijela boja, tečna konzistencija, prisustvo flokularnih elemenata i odsustvo mirisa.
Funkcija mu je da onemogući sušenje i iritaciju sluznice vagine. Sastoji se od tečne i ćelijske komponente kao i mješovite flore. Tečnu komponentu čine: endometrijalana tečnost, mukus iz cervikalnih žlijezda, vaginalni transudat i eksudat Skenerovih i Bartholinijevih žlijezda. Sluznica vagine nema žlijezda.
Ćelijsku komponentu čine ćelije pločasto slojevitog epitela vagine i vaginalne porcije cerviksa. One povećavaju konzistenciju i daju bjeličastu boju vaginalnom sekretu.
Mješovitu floru čine: saprofitne bakterije, uslovno patogene bakterije i uslovno patogene gljivice. Saprofitne bakterije su: Lactobacillus species, Diptheroides.
Patogene bakterije u vaginalnoj flori uslovno se mogu podijeliti na: a) fakultativno anaerobne (Staphylococcus-koagulaza negativni, Streptococcus grupe B i D, Esherichia coli i dr.), b) mikroaerofilne (Gardnerella vaginalis, Mycoplasma hominis, Ureoplasma ureolyticum) i c) anaerobne (Bacteroides, Peptococcus, Fusobacterium, Mobiluncus).
Najčešća uslovno patogena gljivica u vaginalnoj flori je Candida albicans. Koncentracija bakterija normalno iznosi 108-109 kolonija na ml vaginalnog sekreta. Vaginalna flora je dinamična i međusobno povezan sistem. Normalan odnos aerobnih i anaerobnih bakterija iznosi 1:10. Koncentracija lactobacila i ostalih bakterija, naročito striktnih aneroba, međusobno su obrnuto proporcionalne.
U pubertetu, sa uspostavljanjem normalnog ciklusa, povećava se količina glikogena u vaginalnoj sluznici, što favorizuje rast lactobacilla. Ova bakterija razlaže glikogen do mliječne kiseline i tako smanjuje pH vagine.
Prije puberteta i poslije menopauze normalan pH vaginalnog sekreta iznosi 6-8, a u reproduktivnom periodu 3,5-4,5. Smatra se da nizak pH, kao i vodonik peroksid koji također stvaraju lactobacilli, imaju odlučujuću ulogu u sprječavanju rasta potencijalno patogenih bakterija.
Faktori koji povećavaju količinu ili mijenjaju sastav vaginalnog sekreta su: periovulatorna promjena cervikalne sluzi, cervikalna ektopija, infekcija cerviksa, povećan unos tečnosti, trudnoća, alergijska reakcija vagine i infekcija vagine.
Vaginalne infekcije su najčešći uzrok ginekoloških tegoba. One se karakterišu: pojačanjem ili promijenjenim sastavom vaginalnog sekreta (leukoreja), njegovim neprijatnim mirisom, iritacijom ili pruritusom vulve, dispareunijom i dizurijom.
Najčešći uzročnici su:
- Simbiotičke bakterije Gardnerella vaginalis i anaerobne bakterije -50%,
- Protozoa- Trichomonas vaginalis-25% i
- Gljivica- Candida albicans-25%.
Kod djece se kao uzročnik kolpitisa pojavljuje i Neiseria gonorrhoea.
Do upale dolazi zbog promjene ravnoteže između bakterija koje se normalno nalaze u rodnici spolno zrele žene i hormonalnih promjena.
Vaginalne infekcije jedan su od najčešćih problema s kojima se susreću spolno zrele žene. Iako su simptomi upale veoma česti, uglavnom se o ovim upalama malo ili nedovoljno zna. Vaginitis, vaginosa i colpitis različiti su termini koji označavaju isto stanje – upalu rodnice. Upalu mogu izazvati različiti mikroorganizmi, kao i kemijski ili fizikalni podražaji.
Zdrava vagina producira sekret koji je vlaži i održava čistom, na sličan način na koji žlijezde slinovnice djeluju u usnoj šupljini. Vaginalni sekret (iscjedak) normalna je pojava kod spolno zrelih žena i najčešće je proziran ili bjelkast, a osušen na donjem rublju može biti i žućkast.
Izgled sekreta mijenja se tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa, trudnoće, emocionalnog stresa, promjene načina prehrane, uzimanja različitih medikamenata (uključujući kontraceptive) ili tijekom spolne uzbuđenosti.
pH vrijednost vagine je kisela, što je štiti od pojave infekcije. Međutim, tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa mijenja se i kiselost vagine, pa je tako najniža neposredno prije i tijekom menstruacije, kad su i infekcije najčešće.
Do upale dolazi zbog promjene ravnoteže između bakterija koje se normalno nalaze u rodnici spolno zrele žene i hormonalnih promjena. Uzroci koji dovode do neravnoteže mogu biti višestruki: uzimanje različitih lijekova (npr. antibiotika), prečesta upotreba intimnih kupki, kontraceptivi (oralno ili lokalno), emocionalni stres, seksualno prenosive bolesti ili česta promjena seksualnih partnera.
Najčešći znaci vaginalne infekcije su:
- obilan vaginalni iscjedak neugodna mirisa
- promjena boje vaginalnog iscjetka (bijeli, sirast, zelenkast, žućkasto-zelenkast)
- svrbež i peckanje u predjelu vagine
- bol u donjem dijelu trbuha ili čak i grčevi
- peckanje tijekom mokrenja
- bol tijekom spolnog odnosa
- osip ili bradavice u blizini vaginalnog otvora.
Svaki simptom treba shvatiti ozbiljno, a treba imati na umu i to da neke upale u početku nemaju simptoma. Zato, ne odgađajte ginekološki pregled jer izraženost simptoma upale rodnice nije uvijek u skladu s težinom infekcije i mogućim posljedicama.
Samo na vrijeme uočena i liječena infekcija može preduprijediti kasnije komplikacije. Naime, neprepoznata, neliječena i/ili nedovoljno liječena infekcija rodnice može se proširiti na druge dijelove reproduktivnog sustava i izazvati ozbiljne posljedice, kao npr. djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajnika.
Zato bi redoviti posjeti ginekologu trebali postati pokazatelj dobrog odnosa prema vlastitom zdravlju. Ovo je osobito važno tijekom trudnoće jer neliječena upala rodnice može dovesti do preranog poroda, niske porođajne težine djeteta i drugih komplikacija.
Individualan pristup liječenju
Za pravilan tretman najvažnija je ispravna dijagnoza, a samo ginekolog može odrediti o kojoj se vrsti upale, odnosno infekcije doista radi.
Pristup u liječenju je individualan, a uzima u obzir dob, opće zdravstveno stanje i povijest bolesti žene. Na izbor terapije svakako utječe i proširenost infekcije, podnošljivost određenih lijekova te način života.
Klasična antiinfektivna terapija upale rodnice usmjerena je na uklanjanje uzročnika odgovornih za kliničku sliku. Međutim, treba imati na umu da višestruka otpornost mikroorganizama i nedovoljna djelotvornost lijekova mogu biti razlogom ponovljenih infekcija.
I neka stanja žene, poput trudnoće i dojenja, dodatno sužavaju primjenu oralnih lijekova i preferiraju sredstva za lokalnu primjenu. Zato se preporučenim oblicima liječenja savjetuje i upotreba antiseptika.
Prednosti lokalno primijenjenih antiseptika su: mali rizik od popratnog djelovanja, nizak rizik od nuspojava, nema rezistencije mikroorganizama, microbiocidna (ona koja ubija) koncentracija postiže se upravo u rodnici, a moguće je i kombinirano liječenje.
Time u prvi plan dolazi Octenisept, antiseptik za rane i sluznice, koji ima sve potrebne osobine:
- širok spektar djelovanja (gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, klamidije i mikoplazme, trihomonas, gljive, virusi)
- djeluje na mikroorganizme, ali ne i na tkiva (nema resorpcije u krvotok)
- nema toksičnog, mutagenog niti teratogenog djelovanja, pa ga mogu upotrebljavati i trudnice
- brz početak djelovanja (unutar 30 sekundi) i produljeno djelovanje više od jednog sata
- bezbojan je i ne ostavlja mrlje.
Što možete poduzeti kako biste rizik od vaginalne infekcije sveli na najmanju moguću mjeru:
- Svakodnevno održavati intimnu higijenu, upotrebljavajući vrlo blaga sredstva. Nakon njihove upotrebe, intimno područje dobro isprati vodom i nježno, ali temeljito posušiti.
- Brisati intimno područje od naprijed prema analnom otvoru.
- Nositi donje rublje izrađeno isključivo od pamuka i prirodnih materijala.
- Ne nositi tijesnu odjeću i sintetičke hulahopke, pogotovo tijekom toplih dana.
- Uzimati antibiotike samo po preporuci liječnika i u strogo propisanoj dozi.
- Ograničiti broj seksualnih partnera i upotrebljavati kondome.
- Redovito posjećivati ginekologa, a posebno svaki put kad se primijeti neobičan iscjedak ili miris.